Ostaje temeljno pitanje budućnosti: Što će biti s Bosnom i Hercegovinom? Nemojte misliti da je pitanje BiH samo pitanje te države i Hrvata iz BiH, dovoljno je vidjeti kartu i shvatiti da se bilo kakva destabilizacija BiH itekako tiče Hrvatske. Itekako se tiče naše privrede, našeg turizma i našeg standarda života, ma kakav bio. Hrvatska s tri strane obuhvaća BiH i kada se zatrese tamo, to se debelo osjeti i preko granice.
Svojevremeno sam proveo nekoliko tjedana u BiH, no jedna scena mi se iznimno urezala u sjećanje. Želeći bolje upoznati zemlju, rutu Banja Luka - Sarajevo odlučio sam proći vlakom. Međunarodna linija, od Zagreba do Ploča, vagoni u svim bojama - HŽ-a, Federacije, RS-a. I lokomotiva Republike Srpske. Nekoliko sati kasnije, u Doboju, lokomotiva Republike Srpske odvaja se i dolazi ona Federalna. Mijenjaju se i kondukteri, koji drugi put buše iste karte (usput na crno prodaju hladno piće iz malih kolica). Kada sam vidio kako u istoj državi na granici entiteta mijenjaju lokomotive i konduktere (dobro da nas nisu uvalili i u druge vagone!), stvar mi je postala kristalno jasna - u ovoj zemlji ne vlada mir. U ovoj zemlji vlada primirje.
I zaista, kada su Amerikanci u vojnoj bazi skoro pa zatočili Tuđmana, Miloševića i Izetbegovića i nisu ih puštali dok nije potpisan Daytonski sporazum (usput, Srbi su izgubili svoj primjerak, a bosanski je nađen kada ga je frajer prije koji tjedan išao prodati kolekcionarima), onda su tim sporazumom okončali rat. I to je bilo to, prošlo je od toga više od 20 godina, no BiH se nije pomakla naprijed. Ta država ne funkcionira, a ono što ne funkcionira - raspada se.
Nakaradan sustav
Daytonom je okončan rat, ali je stvoren čudan, nakaradan i nefunkcionalan međunarodni protektorat, koji se već više od dva desetljeća nije maknuo naprijed, ni organizacijski, ni standardom, a ni stavovima svojih građana. Za svaku presudu iz Haaga (ovdje uopće nećemo ulaziti u opravdanost istih) jedan narod plače, a drugi narod slavi. I sada bi svi ti ljudi sutra trebali ići zajedno na posao, zajedno razvijati zemlju, zajedno voditi državu? Pa nemaju zajedničke stavove ni oko čega!
Tri naroda u BiH se u ovih preko 20 godina nisu nimalo približila u smislu zajedničkog funkcioniranja, štoviše, oni ne žele biti zajedno. I to je cijeli problem BiH - tri naroda prisiljena su biti u jednoj državi, a u toj državi ne žele živjeti zajedno. Zato i imaju visokog predstavnika, koji praktično može sve. Prema nakaradnom britanskom modelu lokalni šerifi, lokalne maharadže mogu raditi svoje, ali zna se tko je kolonijalni guverner i čija je zadnja. Takva zemlja ne može demokratski narasti i ne može nadvladati svoje podjele. A podjele su ozbiljne i potpune.
Srbi su u BiH dobili državu
Što god iz Sarajeva govorili - Srbi su u BiH dobili svoju državu. Ustavno, Republika Srpska, premda se ne zove državom, zaokružena je državna cjelina koja je u odnosu na Sarajevo iznimno samostalna. Nasuprot nje stvorena je slaba i nikakva Federacija, razmrvljena u deset kantona, odnosno županija. Tu je i mali Distrikt Brčko, praktično grad-država. Sve se to nekako drži na stranim kreditima, dobro plaćenoj administraciji i uz pomoć Visokog predstavnika koji može baš sve.
Hrvati općenito odlaze - dobro, odlaze svi, ali Hrvati ponajviše jer imaju gdje otići zbog državljanstva Republike Hrvatske, što danas znači i status građanina Europske unije. Čak i bez EU-a, jedna Hrvatska je prema svojoj uređenosti Švicarska prema BiH.
Što će se dogoditi kada asimetrija postane previše velika, kad ustavna podjela u Federaciji pola-pola više ne bude odgovarala nekim Bošnjacima? Što se može dogoditi ako neki počnu vikati onu ''jedan čovjek - jedan glas'', Miloševićevu krilaticu koja je bila uvod u raspad Jugoslavije? Što ako RS proglasi neovisnost? BiH je država u kojoj su sve tri strane činile zločine koji nisu zaboravljeni, a nepostojanje budućnosti građane stalno vraća u prošlost. Male plaće, golem broj ljudi bez posla, ogorčeni, izgubljeni, siromašni - u zemlji gdje funkcioniraju samo birtije, ratne rane ne zarastaju.
Uz ovakvo političko stanje, budućnost BiH ne postoji. Dajte si odgovor sami. Ako imate milijun za ulaganja, gdje biste uložili, u BiH, Hrvatsku ili Slovačku? Možda u hrvatski turizam, ili u neki industrijski pogon jer Slovačka se čini izvrsnim mjestom, ali podijeljena i posvađana BiH sigurno nije mjesto gdje je smisleno uložiti novac. Tako financijeri i razmišljaju. A onda se u nezaposlenosti i očaju javljaju svakakve ideje, ne samo da se stalno ponavlja o prošlosti nego se i budućnost zamišlja tko sve zna kako. Ponajmanje u miru i razumijevanju potrebnima da bi država funkcionirala.
Ameriku više nije briga
Pax Americana, model kojim su Sjedinjene Američke Države devedesetih zaustavile ratove u bivšoj Jugoslaviji, više ne postoji. Amerika je pomogla Hrvatskoj oko Oluje, Amerika je dovela do mira u BiH, Amerika je na kraju gurajući NATO-ovu intervenciju na Kosovu dovela do kraja ratove na ovim područjima. No, ta ista Amerika danas nije zainteresirana, a Europska unija, baš kao ni onda, danas nije sposobna ni za što. Slali su iz EU-a nekakve nesposobne mirotvorce koji nisu zaustavili genocid u Srebrenici, a što su mogli učiniti uz nekoliko naleta aviona. Prema toj istoj EU, Bihać bi se bio pretvorio u drugu Srebrenicu da nije krenula Oluja. Naravno, bili su i protiv Oluje. EU je dobra ekonomska zajednica, ali vojno je potpuno nesposobna.
Ono što se dogodilo ne možemo vratiti. Nema vremenskog stroja kojim bi se vratilo u 1989., neutraliziralo Slobodana Miloševića i spalilo sve memorandume SANU-a, začetak zla i ratova 90-ih. Međutim, opet će se sada mjesecima pisati i pričati samo o povijesti. Od presuda, pa brojanja koliko je koja strana dobila, do politizacije međunarodnih sudova. Sve te teme već znamo. U međuvremenu, stanje u BiH je, objektivno, možda i gore nego prije. U tom međunarodnom protektoratu sve što se dogodi tiče se i Hrvatske, dijelom zato što tamo žive i Hrvati, ali dijelom i zbog oblika granice. Tu žive tri naroda koja očito ni nakon ovih 20 godina nisu ništa bliže nego što su bila.
Krhki mir koji je donio Dayton danas je lako moguće dalje nego ikada. Hrvati odlaze i prijeti im da u BiH postanu obična beznačajna manjina. U glavama nekih Bošnjaka postoji sasvim druga, vjerska BiH, ma što javno pričali o tome. Za to vrijeme Srbi žele neovisnost države, Republike Srpske, koju su Daytonom praktički i dobili.
Što Hrvatska radi? Slušat ćemo ovih dana hrpu patetičnih priča koje će služiti da bi se na narednim izborima dobilo pokoji domoljubni glas, ali smislene i jake diplomatske akcije oko budućnosti BiH, nekakvog snažnog pritiska u smislu organiziranja Daytona 2 i boljeg uređenja te države neće biti. Nećemo čuti ni što je i kakva će biti uloga Hrvatske ako tamo zaista krene fizička destabilizacija države. Patetične priče tu neće pomoći, pomoći će samo jaka i dugotrajna diplomatska akcija, za koju je pitanje jesmo li sposobni.
Uz ovaj Daytonski ustroj BiH nema budućnosti, a ako mislite da vas se to ne tiče, samo izračunajte kako bi se vaša plaća ili mirovina kretala da Hrvatska zbog nestabilnosti susjedne države na dvije-tri godine ostane bez prihoda od turizma.
Goran Vojković, kolumna za Index.hr
Goran Vojković, kolumna za Index.hr
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
