Reforma obrazovanja jede svoju djecu

Nasuprot svim tezama da reforma obrazovanja kasni, ona Hrvatskom posljednjih dana itekako tutnji, a svaka je reforma takva da u njoj nužno mora biti žrtava. Ne mogu svi biti zadovoljni provedenom reformom, u svakoj reformi ima, baš kao i u svakoj tranziciji, gubitnika. Najnoviji su gubitnici u aktualnoj reformi obrazovanja učenici i to učenici Osnovne škole »Mladost« u zagrebačkim Utrinama i učenici Osnovne škole »Dr. Andrija Mohorovičić« u Matuljima.

No, nije njih pregazila ni kurikularna reforma, nisu oni djeca koju jedu kojekakve revolucije koje se na kojekakve načine provode u hrvatskom obrazovnom sustavu, njih gazi birokratski kretenizam, a birokratski kretenizam jednostavno kaže da djeci u školi ne treba školski psiholog i da djeci u školi nije nužan topli obrok. Sve je čisto i po zakonu, sve je u skladu s propisima, konkretno s Odlukom o zabrani o novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama, baš kao što je i za Pubu Fabriczyja Glembaya sve bilo po Cestoredarstvenom redu kada je kočija barunice Castelli Glembay propisno nasmrt pregazila staru Rupert-Canjegovu, jer prije toga se ipak pravilno viknulo »hop, hop«.

Za djecu u Matuljima, a riječ je o 560 učenika, među njima 34 s teškoćama, još i ima nade, jer oni koji su školskog psihologa prepolovili, upravo danas, ove srijede, od njega mogu ponovno napraviti cjelinu. Naime, većina je vijećnika usvojila proračun kojim je svota namijenjena za plaću školskog psihologa prepolovljena. I još su djeca dobro prošla. Nego što!

Prema prvotnom prijedlogu amandmana na proračun za to radno mjesto nije bila predviđena ni lipa. Sva je sreća da su vijećnici prilikom usvajanja proračuna prekršili zakonske odredbe, pa će ove srijede imati popravno izjašnjavanje, a tu bi priliku, kao mnogi loši učenici koji završe na popravnom ispitu, mogli iskoristiti i dobiti prolaznu ocjenu.

Matuljski je slučaj kafkijanski apsurdan. Amandman je predložio nezavisni vijećnik Željko Grbac, a u ponešto ublaženom obliku podržali vijećnici HDZ-a, Unije Kvarnera, Akcije mladih (iz čijih je redova i predsjednik Vijeća Darjan Buković) i Živog zida. Jedini koji to nije podržao je matuljski SDP. Baš se, eto, lijepa i šarolika klika skupila u kojoj je, ponovimo, i nešto što se zove Akcija mladih, a ona je eto odlučila da je mladima u osnovnoj školi dovoljno pola psihologa.

Nije tu kraj matuljskim apsurdima. Vijećnici tvrde da nemaju ništa protiv toga da škola ima i psihologa, ali njega neka plaća država, a ne općina. Država nije ništa mudrija od većine matuljskih vijećnika, pa godinama odbija otvoriti radno mjesto u školi koje bi ona plaćala jer na snazi je glasovita Odluka o zabrani zapošljavanja.

I Primorsko-goranskoj županiji vezane su ruke, noge i novčanik. Ona je osnivač škole, ali zapošljavanje nije u njenoj nadležnosti. Ako nekome do sada nije bilo jasno zašto treba ukinuti županije, sada valjda jest. Biti osnivač nečega, a nemati ni pravo ni novaca zaposliti nekoga u tome što je taj sam osnovao, znači pristati na status bijednika i biti time zadovoljan.

Za djecu iz Osnovne škole »Mladost« i njihov topli obrok nade nema. U listopadu prošle godine tamošnja je kuharica otišla u mirovinu. Škola je od Ministarstva znanosti i obrazovanja zatražila dopuštenje da zaposli novu osobu na to radno mjesto, a nakon gotovo godinu dana Ministarstvo je i odgovorilo, sve u skladu s Odlukom o zabrani zapošljavanja zbog koje »nažalost, nismo u mogućnosti odobriti traženi zahtjev«. U školi su zaposlene još tri kuharice, ali one i bez kuhanja ručka imaju dovoljno posla (za 140 učenika u produženom boravku pripremale su doručak, ručak, užinu, za još 169 učenika mliječni obrok i zasebno još 23 ručka za učenike razredne nastave).

Budući da su one preopterećene, a zapošljavati se ne smije jer je tako, i to da je baš tako nalaže Odluka o zabrani zapošljavanja, a i sasvim je dovoljno onih koji bi učas graknuli »drž'te uhljeba«, djeca od početka drugog polugodišta neće imati topli obrok u školi. I to što neće imati topli obrok, e i to je u skladu s cestoredarstvenim redovima, jer škole nisu dužne pripremati tople obroke, a djeca neće skapati od gladi ako do šest-sedam sati navečer, kada im roditelji dođu doma s posla, jedu sendviče, štapiće i čokoladice. A baš smo se posljednjih godina bili napenalili na zdravu prehranu u školama i vrtićima.

Tihomir Ponoš, komentar za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni