Budući ministar kreativnih industrija Ivan Vrdoljak nesumnjivo je kreativan čovjek. Jer malo tko može graditi svoju sliku u javnosti temeljenu na običnim lažima tako što će te iste laži predstavljati kao veliku hrabrost i odgovornost za spas Hrvatske, a izliku za vlastito političko krivokletstvo potražiti u djeci, točnije 35.000 djece, koja su, kako to tvrdi HNS-ova zvijezda repatica, zahvaljujući njegovom prebjegu u krilo HDZ-a, dobili informatiku u školama i više neće imati te zastarjele diskete, već modernu tehnologiju i priliku da uđu s dobrim obrazovanjem na tržište rada. A sve zahvaljujući Vrdoljaku.
Njegov ovotjedni intervju na televiziji N1 nešto je neviđeno i nezabilježeno u analima hrvatskog političkog mulja i muljanja, iako tu doista ima svega i svačega. Još od vremena kad je Andrija Hebrang otvoreno priznao da on nikada ne laže, već samo ponekad govori neistinu, jer je to puno pristojnije. Mnogi su nažalost učili na njegovom političkom nauku. Tako je Ivo Sanader 2007. godine na vrhuncu svoje moći na Saboru HDZ-a najavljivao nemilosrdni obračun s korupcijom uz frenetično oduševljenje HDZ-ovaca. Tako je i Nadan Vidošević kao predsjednički kandidat 2009. godine odlučno ponavljao kako će korupciji zavrnuti vrat. I obojica još uvijek pokušavaju dati svoj osobni doprinos toj borbi unatoč traljavom hrvatskom pravosuđu, koje ni jednog ni drugog još uvijek nije pravomoćno osudilo.
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić obećao je davne 2001. godine kako će se javno spaliti na smetlištu Jakuševac ako ga ne uspije sanirati u roku od četiri godine. Utekla mu je evo i 2017. i sada je sigurno samo to da Milan Bandić ipak nije Jan Palach, iako je njegovo obećanje odavno završilo u inteligentnom WC-u Grada Zagreba. Davno je prošlo i vrijeme kad je Ivo Sanader u predizbornoj kampanji 2003. godine obećavao da će vratiti cijenu Eurosupera 95 na 4 kune po litri. Tankiranje po ovoj tarifi moguće je naravno samo u središnjici HDZ-a u Zagrebu čim se tamo otvori benzinska crpka. Pokojni Ivica Račan na vlast je sa svojom šestorkom 2000. godine došao s obećanjem da će poništiti pretvorbu i privatizaciju iz devedesetih godina, što se nikada nije dogodilo. Uzalud i zakonska odredba da kaznena djela iz pretvorbe i privatizacije ne zastarijevaju, jer po tome gotovo nitko nije osuđen, a neće ni biti, jer su akteri već poodmakle starosne dobi, a novci na sigurnom i izvan Hrvatske. Jasno danas znamo i to da 1.000 eura za svaku bebu novopečeni roditelji mogu podići u novom uredu predsjednice RH, koji je Kolinda Grabar-Kitarović preselila s Pantovčaka, kao i da sve ove blagodati može osigurati samo jedna od najrazvijenijih zemalja u Europi i svijetu koju je obećala stvoriti upravo hrvatska predsjednica.
Na svoj način znao je blistati i Zoran Milanović tvrdeći kao premijer da ništa u predizbornoj kampanji nije obećao, pa logično ni jedno obećanje ne može ni iznevjeriti. Na kraju i svi koji su obećavali raščistiti močvaru u hrvatskom nogometu, od Željka Jovanovića do Andreja Plenkovića, danas trebaju od srca čestitati Davoru Šukeru na reizboru i pravu na novi mandat od 4 godine na čelu HNS-a. Sva ta pusta obećanja teško je pobrojiti, velika je to materija dostatna za cijelu knjigu. Možda bi zbog toga bilo zgodno u ovo blagdansko vrijeme organizirati i Kongres hrvatskih političkih kreativaca i okupiti ih na jednom mjestu, recimo na novom riječkom autobusnom kolodvoru, nek se ljudi podruže i razmjene iskustva na temu Hebrangovog postulata političke pristojnosti.
Kreativnost političke laži u Hrvatskoj je mala znanost, a Ivan Vrdoljak apsolutno zaslužuje biti ministar, jer on danas ima vlastiti Vrdoljakov teorem: Ako izgovorite laž i u tome vas uhvate, izgovorite još jednu, a ako vas i u tome uhvate, izgovorite treću laž, koja je potpuno suprotna prethodnima, a ako vas i u tome slučajno uhvate, izgovorite četvrtu i taj recept ponavljajte sve dok vas javnost više nema želudac gledati i slušati, a novinari izgube volju postavljati bilo kakva pitanja.
Dakle, Vrdoljak je, vjerovali ili ne, ušao u Titanik vladu kako bi prekinuo masakr hrvatskog gospodarstva, omogućio da ljudi više ne ostaju bez posla i zaustavio pad BDP-a. Usput je spasio turističku sezonu i pokrenuo reformu obrazovanja. Zar je to malo? Pa naravno da nije. Laž je kreativna industrija. Nije ni čudo što je Hrvatska Titanik, a »Carpathie« nema na vidiku. Pouka glasi: Politika je kurva, ofucana i zlostavljana. Pogotovo ako bi našu budućnost trebao kreirati novi/stari predsjednik HNS-a.
Darko Pajić, komentar za Novi list
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
