Darko Pajić, blog za Novi list
Šteta je što se Bruna Esih i Željka Markić bune samo protiv Facebooka, globalne IT megakorporacije, koja izgleda nema pametnijeg posla od cenzure u Hrvatskoj kad treba hvaliti lik i djelo Slobodana Praljka. Valjalo bi pretpostaviti da se negdje, na nekom drugom kraju svijeta, Mark Zuckerberg budi u košmarnom snu, sav okupan u znoju, uspaničen zbog mogućnosti da možda izgubi pola promila svoje basnoslovne zarade ako se hrvatska Vlada digne protiv njega. Jest da je njegova osobna imovina otprilike na razini proračuna Hrvatske u idućih 3 do 5 godina, ali možda čovjek ne voli gubiti, pa je ipak zabrinut. Šteta je i to što Esih i Markić ne vide svu onu silnu količinu mržnje i otvorenih prijetnji što se već godinama nekažnjeno valja hrvatskim virtualnim bespućima i neće učiniti baš ništa zbog toga.
Šteta je što se Bruna Esih i Željka Markić bune samo protiv Facebooka, globalne IT megakorporacije, koja izgleda nema pametnijeg posla od cenzure u Hrvatskoj kad treba hvaliti lik i djelo Slobodana Praljka. Valjalo bi pretpostaviti da se negdje, na nekom drugom kraju svijeta, Mark Zuckerberg budi u košmarnom snu, sav okupan u znoju, uspaničen zbog mogućnosti da možda izgubi pola promila svoje basnoslovne zarade ako se hrvatska Vlada digne protiv njega. Jest da je njegova osobna imovina otprilike na razini proračuna Hrvatske u idućih 3 do 5 godina, ali možda čovjek ne voli gubiti, pa je ipak zabrinut. Šteta je i to što Esih i Markić ne vide svu onu silnu količinu mržnje i otvorenih prijetnji što se već godinama nekažnjeno valja hrvatskim virtualnim bespućima i neće učiniti baš ništa zbog toga.
Prije nekoliko dana Općinski sud u Splitu odbacio je prijavu za poticanje mržnje i nasilja podignutu protiv HDZ-ovca Hrvoja Marušića, koji je na svom Facebook profilu objavio dražesno civiliziran status sljedećeg sadržaja: »Da smo demokratska država, sudili bi im za veleizdaju i strijeljali ih«. Odnosilo se to na Inicijativu mladih i komentar je bio na njihov zahtjev da se hrvatska Vlada ispriča svim žrtvama i obiteljima žrtava ratnih zločina i kršenja ljudskih prava koja su se dogodila za vrijeme i neposredno nakon Oluje. Poslije se HDZ ogradio od Marušića, kojemu želje iz maila zasad nisu uslišene, jer nitko nikoga još uvijek nije strijeljao. Ali je sud ipak stao na njegovu stranu tako da se čovjek slobodno može smatrati pobjednikom. Marušić se izborio za poziv na strijeljanje drugih ljudi i građana Hrvatske. Poziv na linč postao je legitiman i dobrodošao u Lijepoj Našoj.
Internet trpi skoro sve moguće gadarije i gluparije, a hrvatska policija, sasvim iznenada i sasvim ciljano, samo ponekad reagira. U lipnju ove godine uhićena je osoba zbog prijetnji premijeru Andreju Plenkoviću. Sporni Facebook status ovdje glasi: »Kad izađemo na ulice, pogodit ću vas kamenom. Upucat ćemo vas i gotovo«. Dodatak je i niz sočnih uvreda, pa je ista osoba zbog očitog govora mržnje i prijetnji uhićena i određen joj je odmah istražni zatvor u Remetincu. Dakle, jedno je prijetiti metkom novinarima, anonimnim građanima ili predstavnicima građanskih udruga, a sasvim drugo kad se prijeti premijeru.
Prije nešto više od mjesec dana Općinsko državno odvjetništvo u Sisku uložilo je žalbu na oslobađajuću presudu Josipu Miljku, koji je na Prekršajnom sudu u Sisku drugi put oslobođen optužbi za prijetnje Nataši Jovičić, bivšoj ravnateljici Spomen-područja Jasenovac. Miljak, inače čelnik Hrvatske čiste stranke prava, koristeći jedinstven vokabular uputio je živopisni dopis Nataši Jovičić: »Vaše laži i mržnja prema svemu što je hrvatsko samo doprinose vašem kraju. Takvi kao vi su samo ostaci ostataka truleži na hrvatskom nacionalnom tkivu i osuđeni ste na izumiranje i ludilo u koje vas vodi nezajažljiva i bolesna mržnja«. Potpis je garniran prigodnim operetnim napjevom: »Za Dom Spremni!« Za ovaj izljev vlastite slobode govora Miljak je nekoliko puta oslobođen od strane hrvatskih sudova, a u međuvremenu je dao ostavku na dužnost u stranci zbog sasvim drugog problema – nepravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu za izvlačenje 3,5 milijuna kuna putem lažnih faktura.
Takvo toleriranje ustaštva samo je dio ukupne slike. Još odurniji okvir za slobodnu mržnju Hrvatska je doživjela nakon presude Haškog suda Slobodanu Praljku. Tko je pisao jednako kao ugledni svjetski mediji, tko je govorio da je Praljak osuđeni ratni zločinac i ukazivao da se presuda mora poštovati ili argumentirao činjenicu da su se ratni zločini u Herceg-Bosni doista dogodili i nisu nikakva fatamorgana, bio je izložen pravoj salvi uvreda i otvorenih prijetnji likvidacijom garniranih slikama metaka i pištolja. I nikome ništa. Taj metak u glavu slobode govora ostao je bez odgovora hrvatskih institucija. Nema privedenih, nema optuženih, kao da se ništa ne događa.
Bilo bi predivno kad bi Facebook bio najveći hrvatski problem. Jer je ovo zemlja koja sad već sustavno tolerira i promovira uvrede i prijetnje u javnom prostoru. Koristeći pritom i Facebook. Ovo je lov na vještice, na četnike, petokolonaše, izdajnike, komunjare... Tko god želi, ima licencu za ubijanje uz otvoreno odobravanje države. Pod uvjetom da se ne prijeti Plenkoviću. Ili HDZ-u. Možda i predsjednici. Zaštićeni su samo neki, jednakosti nema. Tko misli da je to sloboda govora, živi u teškoj iluziji. To je sloboda nasilja zbog drugog i drugačijeg mišljenja. To je linč. I to je, nažalost, Hrvatska.
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
