Branko Mijić, komentar za Novi list
Nije mogao poželjeti ljepšu čestitku novi-stari predsjednik Hrvatske narodne stranke-liberalnih demokrata Ivan Vrdoljak od one koju mu je uputio Tomislav Saucha najavivši svoj ulazak u HNS!
Nije mogao poželjeti ljepšu čestitku novi-stari predsjednik Hrvatske narodne stranke-liberalnih demokrata Ivan Vrdoljak od one koju mu je uputio Tomislav Saucha najavivši svoj ulazak u HNS!
Ostaje još samo da glavni tajnik stranke Srećko Ferenčak udari pečat na pristupnicu nekadašnjem Milanovićevom ćati, i to je to. Naći će se na okupu svi koji to i zaslužuju, i Dnevnica, i Nanbudo, i Titanic, i svi oni koji su se odlučili sakriti iza slogana Odlučno.
– Molim sve građane Hrvatske, kao i novinare i urednike, da prestanu politički silovati HNS. Kada netko deset puta kaže »ne«, a nakon toga se zaključi da je odgovor »da«, onda je to klasično političko silovanje. Nemojte nam to raditi… Ponovit ću: nema koalicije HNS-a, Mosta i HDZ-a niti ćemo ikada preslagivati. To smo govorili i kada je na vlasti bio Karamarko, a govorimo i sada. HNS ne sudjeluje u preslagivanju. Nema podrške! – tako je govorio Ivan Vrdoljak početkom svibnja ove godine uporno ponavljajući »read my lips«, nema koalicije s HDZ-om i Plenkovićevom Titanic Vladom, da bi 2. lipnja u čuvenom tvitu u tri ujutro, napravio kopernikanski obrat i jednim udarcem ubio dvije muhe: minirao izbor Anke Mrak Taritaš za gradonačelnicu Zagreba i obećao se Plenkoviću.
Vrdoljak je bio taj podmorničar koji je na površinu izgurao nagnuti Plenkovićev Titanic na kojem više nije bilo orkestra već su folklor plesale nacionalne manjine. Vrdoljak je, kao, sebe žrtvovao odlazeći iz HNS-a i politike da bi se sada na velika vrata vratio, jer su, kao, to od njega tražili stranački drugovi i drugarice. Vrdoljak je taj koji će ostati zapamćen po tome što je ugasio svjetlo u jednoj stranci koja se i kroz njegova usta hvalila kako je 27 godina bila oporba HDZ-u i grobar koji je definitivno sahranio liberalnu ideju kao nešto poželjno Hrvatima izvan salonskih čajanki.
Ivan Vrdoljak zamijenio je grob Savke Dabčević–Kučar grobom Franje Tuđmana ne samo ideološki, u prenaglašenom etnonacionalnom stavu, već i u onom elementarnom, ljudskom pogledu po čemu se to dvoje političara razlikovalo za života. Po skromnosti. Oni koji su se pitali ili se još uvijek pitaju zašto je to učinio i koji su mu motivi da preko noći sam sebi skoči u usta i izda sve ono u što se kleo, možda će shvatiti i razumjeti Ivana Vrdoljaka onog trenutka kada mu se u HNS-u priključi Tomislav Saucha i kada dobije prvu veliku državnu funkciju kao nagradu. Štatijaznam, recimo, primjerice, kada postane predsjednik Uprave HEP-a.
Voli struju i energiju Ivan Vrdoljak, baš kao što neki vole dnevnice, a neki nanbudo. Odlučno za sebe, mučno za druge. I ako se još uvijek pitate što se dogodilo i što će se promijeniti na političkoj karti Hrvatske ponovnim izborom Ivana Vrdoljaka za predsjednika HNS-a, odgovor je kromatski.
Na crnoj nogavici HDZ-ove vlasti pažljivijim gledanjem možete uočiti jednu narančastu mrlju, bolje rečeno točku, koja tamo ne pripada. Na sreću, Plenković zbog toga ne mora ići u kemijsku čistionicu, jer je svima jasno da će ona u jednom trenutku otpasti sama od sebe.
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
