Točno dan nakon što je general Slobodan Praljak u Haagu popio svoju bočicu otrova zbog presude koja mu je potvrdila 20 godina zatvora, ali i Hrvatskoj nabila hipoteku sudjelovanja u »međunarodnom sukobu« i generiranja »udruženog zločinačkog poduhvata u BiH«, naš je vrli Sabor izglasao novi Zakon o braniteljima, kojim je pečatirao sudjelovanje Hrvatske u zbivanjima u BiH 90-ih godina.
Za one kojima je to promaklo, kratko podsjećanje što donosi novi HDZ-ov Zakon o braniteljima – osim što za Hrvatsku to predstavlja dodatni trošak od 219 milijuna kuna, ovim zakonom je, među ostalim, izjednačeno mirovinsko pravo hrvatskih branitelja i HVO-a. U obrazloženju zakona stoji da će, za razliku od prijašnjeg zakona koji samo predviđa da će prava pripadnika HVO-a biti regulirana međudržavnim sporazumom, sada zakonom biti regulirana prava pripadnika HVO-a i članova njihovih obitelji. Zakonom se stoga povećavaju i daju nova prava pripadnicima HVO-a. Tako će pripadnici HVO-a koji nisu ostvarili invalidsku mirovinu prema ugovoru BiH i Hrvatske, sada moći ostvariti ta prava. Ista stvar je i s njihovim obiteljima; zakon omogućava ostvarivanja prava onim članovima obitelji smrtno stradalih pripadnika HVO-a koji pravo na obiteljsku mirovinu nisu mogli ostvariti po važećem Ugovoru između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prava se počinju primjenjivati od 1. siječnja 2019. godine, a bila bi i ranije, ali Ministarstvo financija to nije bilo u mogućnosti.
To među ostalim znači i da će Hrvatska skrbiti o 300-tinjak najtežih vojnih invalida prve skupine HVO-a, a za ostale Hrvatska će pružiti i određene oblike zdravstvene skrbi, i korištenje veteranskih centara, pravo na psihosocijalnu pomoć, jednokratnu novčanu pomoć i pravo na troškove ukopa, i taj trošak planiran je i predviđen u istom budžetu s pripadnicima HV-a. Dakle, da budemo doslovni, Hrvatska će snositi i trošak ukopa Slobodana Praljaka, što možda uopće nije sporno s obzirom da je čovjek iz Hrvatske.
Sporno je što će, primjerice, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović od UN-a tražiti mogućnost revizije presude šestorici, a Vlada poduzeti sve moguće pravno-političke poteze da se ospori presuda koja Hrvatsku svrstava u red agresora, a istovremeno je – doslovce isti dan – izglasala zakon kojim pripadnici HVO-a postaju ravnopravni s pripadnicima Hrvatske vojske.
Je li Hrvatska takvom svojom politikom sama sebi potpisala smrtnu hašku presudu? Čini se da jest, vodeći politiku u korist vlastite štete. Međunarodne.
Nitko u Hrvatskoj i BiH, bio Hrvat ili Bošnjak, sigurno ne može osporiti da su zločini koji su se dogodili od strane ova dva naroda, a jasno da ih je bilo, i to su utvrđivali razni sudovi, ne samo Haški sud, u širem kontekstu posljedica samo jedne stvari: srpske agresije. Rat je poguba ljudske naravi i donosi svakakve grozote, pa i one koje su činili Hrvati u BiH, a svega toga ne bi bilo da nije bilo primarne iskre koja je zapalila ove prostore, i znamo gdje je ona kresnuta – u Beogradu. No, tajming u kojem baš sada Hrvatska priznaje HVO kao dio svoje vojske, koja je djelovala na teritoriju druge države, definitivno je bio pogrešan. To je čin koji vjerojatno Zagreb nikad i nije trebao tako izravno povući. Bilo je i drugih načina da se Hrvate u Bosni podupre, a mi smo izabrali baš onaj koji će nas sada natjerati da potrošimo još godine i godine da sa sebe skinemo stigmu porobljivača druge, inače prijateljske države. Kratkovidne li populističke politike!
Tihana Tomičić, kolumna za Novi list
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
