Branko Mijić, komentar za Novi list
To što će Karlo Ressler pisati novi statut HDZ-a govori samo da sudbina Andreja Plenkovića ostaje u rukama Vladimira Šeksa.
To što će Karlo Ressler pisati novi statut HDZ-a govori samo da sudbina Andreja Plenkovića ostaje u rukama Vladimira Šeksa.
Činjenica da je gospodin Ressler posinak gospodina Šeksa, kojeg su u posljednje vrijeme mediji više titulirali konspirativnim imenima »Kolega« i »Sova«, a istodobno i Plenkovićev savjetnik, naprosto je, znate valjda to i sami, čista slučajnost. Baš kao što je ničim izazvan i sam HDZ nastajao u obavještajnom miljeu jugoslavenskih tajnih službi, zvanih skraćeno UDBA i KOS, ili su barem neki od osnivača i visokopozicionirani stranačke i državne vlasti neosporno isplivali iz tajnih službi danas omrznute Jugoslavije.
I za samog Plenkovićevog oca su uoči njegovog izbora za Karamarkovog nasljednika iz ultradesnih HDZ-ovih redova stizale objede kako nije bio samo običan komitetlija. Stoga ne bi trebala čuditi bliskost aktualnog premijera s Vladimirom Šeksom o čijoj se suradnji s jugoslavenskom Službom državne sigurnosti ovih dana naveliko raspreda.
Plenković će u obranu Karla Resslera reći da će on biti »samo« na čelu radne skupine koja će se baviti izradom novog statuta HDZ-a kojeg će pisati i drugi ljudi s iskustvom, jer se želi »modernizirati statut, a da bude u skladu s onim što je HDZ već 28 godina«. Dakle, »Nova hrvatska paradigma« nekadašnjeg Plenkovićevog bliskog prijatelja i suradnika Davora Ive Stiera, na kojoj je preko Karamarka gradio svoj put do premijera, odbačena je u ropotarnicu povijesti.
Je li to Plenković nakon nešto više od godinu dana shvatio kako je HDZ nemoguće demokratski reformirati iznutra pa od toga odustaje ili naprosto poluge vlasti više nisu u njegovim rukama, jer ni o čemu ne odlučuje sam. Iz posljednjih premijerovih katastrofalnih reakcija na presudu šestorici u Haagu vidi se da na domaćem terenu njegovim odlukama i riječima upravljaju ekstremne snage, a on se potom, nakon »briselskih razgovora«, pokušavao korigirati u europskom pravcu.
Plenkovićeva odluka da Karlo Ressler bude taj koji će ga stranačkim statutom pokušati zadržati na vlasti govori da svome do sada nimalo eksponiranom savjetniku bezgranično vjeruje ili da se uzda u njegovog očuha koji je preživio sve brodolome, Vladimira Šeksa, koji bi trebao njegovu političku karijeru dovesti do mirne luke. U oba slučaja teško je povjerovati kako se HDZ nakon 28 godina može demokratski reformirati, jer ni Plenković u svom mandatu nije prstom mrdnuo da taj pokret pokuša pretvoriti u modernu europsku stranku.
Što god u svom manifestu napisao Karlo Ressler, uz manju ili veću pomoć Vladimira Šeksa, on neće biti revolucionaran onoliko koliko je to potrebno stranci do srži ogrezloj u rodjački kroni kapitalizam, antiindividualizam i antiintelektualizam kao uvodom u diktaturu.
U sve ono što je Ivica Račan eufemizmom eufemizma u Tuđmanovo doba nazvao strankom opasnih namjera.
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
