Ivana Peleh iz Nove Gradiške već šest mjeseci živi u Norveškoj, točnije u Oslu gdje je nakon završetka fakulteta odlučila potražiti svoju sreću.
U Oslo je otišla nakon što je diplomirala povijest umjetnosti i talijanski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a razlog odlaska bio je njezin dečko koji se u tu skandinavsku zemlju ranije preselio.
"Talijanski se pokazao kao prednost samo prilikom pronalaska posla jer sam ubrzo nakon dolaska, ni manje od mjesec dana, dobila posao u talijanskom restoranu. Isprva kao pomoćni konobar, da bi me nedavno unaprijedili u konobara. Radim po potrebi, uglavnom vikendima i plaćena sam po satu (standardnog minimalca ovdje nema, svaka struka ima svoj minimum)", ispričala je Ivana Peleh za slavonski.hr.
Kako kako se posao u Norveškoj lako može naći, no ako se želi raditi u struci jezik je ipak prioritet.
"Norvežani, kao i svi drugi bilo gdje na svijetu, najprije zapošljavaju sunarodnjake, potom ljude koji vladaju jezikom, a, tek onda nas dotepence, zbog čega sam si zadala zadatak naučiti čim prije jezik. Do ovog sam trenutka savladala početnički stupanj koji mi omogućava sporazumijevanje na svakodnevnoj bazi (trgovina, kratki razgovor s ukućanima). Bude li sreće, pameti i novaca, dogodine bih voljela nastaviti s tečajem, što zbog pronalaska posla koji bi više odgovarao mojim interesima, što zbog poštovanja prema ljudima u čiju sam zemlju došla", kaže Ivana.
Opisala je još niz svakodnevnih životnih navika Norvežana koje se nama u Hrvatskoj mogu činiti neobične.
"Norvežani, recimo, na zvonu, ostavljaju samo imena ili nadimke. Sva vrata i prozore otvaraju prema van, jer velik je dio kuća izgrađen od drveta, što znači i češće požare. Kuha se i grije na struju, a najčešći izvori električne energije su voda, vjetar i sunce. Plin se koristi jako rijetko. Voda je besplatna i dolazi iz najvećeg obližnjeg jezera Maridalsvannet. Alkohol se prodaje u specijaliziranim, državnim trgovinama koje su radnim danom otvorene do 18 sati, subotom do 15, a nedjeljom su zatvorene. Pivo je moguće kupiti u običnim trgovinama, tijekom tjedna do 18 sati, a subotom do 20 iako trgovina radi do 23. Kruh u trgovinama je uglavnom crni, mesnice “drže” Turci, a otvorenih tržnica kakve mi poznajemo nema jer bi se na prosječnoj temperaturi većina voća i povrća smrznula. (…) Javni promet je fantastično usklađen i nema potrebe za korištenjem osobnih vozila. Ono malo automobila što se i kreće po Oslu, redovito stane pješacima na zebri, a i u najvećoj gužvi i krkljancu, ne čuje se mahnito i živčano trubljenje. Igre na sreću i klađenje kontrolira država, a sav profit uplaćuje se za kulturu i sport. Sve se plaća karticama, a minusa nema!”
"Nemam osjećaj da sam u stranoj zemlji, svi su ekstremno ljubazni, jezik polako prestaje biti barijera (a valja spomenuti i kako svi znaju engleski, i to perfektno) i jednostavno uživam u avanturi i istraživanju grada, povijesti i kulture ove zemlje, pomno, u memoriju i foto albume, spremajući svako novo iskustvo, ali ga i rado dijeleći s prijateljima iz Hrvatske. Unatoč izostanku klasične nostalgije, ne bi bilo fer ne spomenuti kako mi nedostaju obitelj i prijatelji, ali zahvaljujući svim čudima moderne tehnologije, udaljenost i razdvojenost lakše se podnosi", dodaje.
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
