Do kraja godine Kolumne vam svaki dan izdvajaju priče koje ste najviše čitali u 2017. godini. Danas donosimo priču o Tomislavu Horvatinčiću
Sudsko vijeće Općinskog suda u Šibeniku, pod predsjedanjem sutkinje Maje Šupe, oslobodilo je Tomislava Horvatinčića optužbi zbog izazivanja pomorske nesreće u kojoj je u kolovozu 2011. godine kod Primoštena gliserom udario u jedrilicu i usmrtio bračni par nautičara iz Italije Francisca Salpietra i Marinellu Salpietro Patel.
Horvatinčić je prvi puta nepravomoćno osuđen 18. studenog 2015. Tada mu je sutkinja Maja Šupe dosudila godinu i osam mjeseci, uvjetno na tri godine u što se uračunava pritvor od mjesec dana te mora platiti 167.365 kuna sudskih troškova.
Obitelj poginulih talijanskih državljana tada nije došla na izricanje presude, a ni njihov opunomoćenik.
Presuda suda u Šibeniku je poništena 11. studenog 2016. godine. Odlukom Vijeća Županijskog suda u Zadru prihvaćene su žalbe Općinskog državnog odvjetništva i optuženog Tome Horvatinčića. Na presudu Maje Šupe žalbu je podnijela općinska državna odvjetnica Irena Senečić.
U međuvremenu, otkako je završio na sudu zbog ove pomorske nesreće, Horvatinčiću ni na poslovnom planu nije išlo najbolje. Šest godina nakon što je izgradio kontroverzni stambeno-poslovni kompleks s podzemnom garažom na zagrebačkom Cvjetnom trgu Horvatinčić je najavio njegovu prodaju.
U planu mu je navodno potpuno posvetiti se novom projektu u Svetoj Nedelji i novac uložiti u novi centar.
No, Centar Cvjetni i Hoto vile nisu jedine stvari zbog kojih je Tomo Horvatinčić bio u fokusu interesa javnosti.
Priča već spomenute nesreće manje-više je poznata. U kolovozu 2011. Horvatinčić je gliserom usmrtio talijanski bračni par.
U nesreći su poginuli muškarac i žena, nautičari iz Italije. Horvatinčić tvrdi da zbog kvara na brodu nije mogao izbjeći jedrilicu, ali mu malobrojni vjeruju.
S Horvatinčićem je na gliseru bila njegova djevojka Anica Đerđa Dilber. Kad su prvi put snimljeni u javnosti prije četiri i pol godine, Horvatinčić je objašnjavao u magazinu Story:
“Anica Đerđa slobodna je žena, a ja sam slobodan muškarac. Svatko može biti s kim hoće, uostalom, mi smo stari prijatelji’.
I odista, on se u veljači 2010. razveo od supruge Nele, Dubrovčanke koja mu je devet godina bila životna i poslovna partnerica.
Nazivao ju je najvažnijom i najvećom potporom u životu i svim projektima. U tvrtki je supruga bila zadužena za odnose s javnošću.
Razvod je prošao prilično mirno pred očima javnosti u sjeni projekta Cvjetni. Neki mediji ipak su pisali kako je sporazum trajao mjesecima.
No razvod od prve supruge Vesne, s kojom ima dva sina, Tomislava Domagoja i Krešimira, i s kojom je bio u braku 24 godine slomio je Horvatinčića.
U jeku razvoda, koji je opisao kao dramatičan i bolan, njegov sin Tomislav Domagoj javno se odrekao oca.
Optužio ga je da ne mari za obitelj, da je nasilan, da se bavi sumnjivim poslovima, da se samo skitao po svijetu, da je pijanac i serijski preljubnik.
Sin je ogorčeno rekao kako je njegov otac glavni krivac za raspad braka. Bivši supružnici svađali su se oko raspodjele imovine.
Nakon povratka iz Njemačke u kojoj su bili tri godine, od 1972., a gdje je Tomo radio kao konobar i vozač, na staroj Samoborskoj pokrenuli su restoran Babylon.
To je mogao jer je, kako je rekao, uštedio oko 280.000 maraka. Vrlo brzo Babylon se popeo visoko na rang-listi restorana u tadašnjoj Jugoslaviji, a Horvatinčić je punio džepove.
Jednom je prilikom rekao da je dnevni promet bio oko 15 tisuća maraka.
"I tada kao i danas bio sam apolitičan, ali angažiran kao član Matice hrvatske. Nitko mi iz tadašnje vlasti nije mogao dokazati političko djelovanje, ni u Hrvatskoj ni u Njemačkoj, pa sam stalno bio pod istragom Udbe. Restoran je procvao, a ja sam u nekoliko navrata ostajao bez putovnice kako ne bih mogao izlaziti iz zemlje. Jedino oružje koje sam imao i zbog čega mi ništa nisu mogli bili su svježi škampi, riba i školjke", prisjetio se Horvatinčić za Nacional.
Restoran je nakon razvoda pripao Vesni. Horvatinčić će poslije tvrditi kako je s bivšom suprugom u odličnim odnosima, kao i s obojicom sinova. Oprostili su jedni drugima.
Horvatinčićev privatni život nisu obilježili samo žestoki razvodi, još od djetinjstva sjena smrti nadvija se nad ljudima koji ga okružuju.
Kao dječak ostao je bez dva brata i sestre. Sestra i jedan brat preminuli su zbog bolesti, a drugog brata je Tomislav izgubio kad je imao devet godina.
U igri na sijenu udario je glavom o kamen.
"Sjećam se, umro je uoči Božića. Nisam to mogao preboljeti..."
No, u godinama što će slijediti krvave nesreće pratit će Horvatinčića. Kad je njegov restoran Babylon bio na vrhuncu i postao kultno mjesto u Zagrebu, 1991. godine, potresla ga je vijest da ima rak kostiju.
Primijetio je crvenilo na nozi i obratio se liječnicima. Uslijedio je dug oporavak. Najviše ga je pogodilo što to mora reći mami koja je već izgubila troje djece.
Zloćudnu bolest pobijedio je nakon operacije i 182 dana kemoterapije. Izmožden, izgubio je kosu i 30 kilograma.
Od tada, tvrdi, dijeli život na vrijeme prije i poslije bolesti. Dok je ležao u krevetu, žalio je za mnogim stvarima. Primjerice zato što je dao otkaz kuharu koji se navečer napio pa sljedeći dan nije došao na posao.
Veliki ožiljak na njemu su ostavile tri prometne nesreće u kojima je sudjelovao. Prije osam godina u Bregani je svojim Rangeroverom udario u Opel Astru u kojoj su bili roditelji s dvoje djece u dobi od devet i 11 godina.
Policija je rekla kako je Horvatinčić prebrzo ušao u križanje, zbog čega je izgubio nadzor nad automobilom i udario u Opel na suprotnoj strani ceste.
Očevici su rekli da je nakon nesreće Horvatinčić hodao kao šerif i telefonirao, a zabrinutim roditeljima obećao je kupiti novi automobil.
Srećom, četveročlana obitelj bila je lakše ozlijeđena, a Horvatinčić je posjetio djecu u Klaićevoj bolnici.
No, krvavi niz nesreća u kojima su smrtno stradali ljudi započeo je Horvatinčić mnogo ranije. On je još 1980. godine naletio na ženu (75) i njezinu kćer koje su prelazile cestu.
Majka je podlegla ozljedama, a kći je teško stradala. Pobjegao je s mjesta nesreće i nije pozvao pomoć, pisao je tad Večernji.
"To je velika tragedija za koju nisam kriv". izjavit će godinama kasnije.
Prije nekoliko godina je pak Večernjem rekao da je tada pobjegao jer se bojao krvi. Ali, mnogima je nepoznato da je i devet godina poslije, opet na zagrebačkoj Aleji Bologne, skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginula žena.
Tko ga je tada štitio od kaznenog progona, ostat će zauvijek tajna. Lakše bi se mogla rasvijetliti pogibija radnika na gradilištu njegove vile u Samoboru 2006.
Ali, ni to se nije previše istraživalo, a Horvatinčić je, unatoč silnom otporu javnosti, uspješno razvijao svoj građevinski biznis. U građevinu se ubacio krajem devedesetih.
Gradio je poslovne tornjeve, restaurirao stare zgrade, a činilo se da je zapao u probleme gradeći stambeno naselje HOTO Ville i trgovačko-poslovni HOTO Centar u Svetoj Nedelji.
No, sve je to bila sitnica prema medijskoj pompi i kontroverzijama koje su pratile njegov kompleks Cvjetni usred Zagreba.
Zbog projekta su ga Zagrepčani prozvali rušiteljem, a sam Horvatinčić odupro se građanima koji su zbog njegove građevine izašli na ulice.
Nisu ga smeli višemjesečni prosvjedi, a ni prijave nevladinih udruga. Horvatinčić je jednom priznao kako bi volio da bar jedan njegov projekt dobije pravu podršku javnosti.
U međuvremenu se znao novinarima i prijateljima pohvaliti da mu je jedan dan na moru dovoljan za punjenje baterija..
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
