Uvozimo 31.000 radnika, vrag je došao po svoje

Sanja Modrić, komentar za Novi list

Hrvatska će uvesti tisuće novih radnika izvan država EU. Tako je odlučeno u Banskim dvorima, ali ta važna vijest slabo je zapažena, pokrio ju je Haag.

Vlada je, dakle, upravo odobrila dosad najveću kvotu za zapošljavanje radne snage mimo bruxelleskog kruga zemalja. Riječ je o kontingentu od 31.000 ljudi, ta brojka obuhvaća 9.000 stranih državljana koji su ovdje prijavljeni i zaposleni od ranije i kojima će papiri biti produženi, te još pune 22.000 novih radnika. No ni to nije cijela novost za hrvatsko tržište rada jer u Vladi očekuju da će se još više stranih radnika zaposliti "prečicom", mimo kvotnog režima, odnosno preko inozemnih tvrtki.

Potrebe su očito ogromne i sve veće. Hrvatski poslodavci već dugo upozoravaju da ovdje ne mogu naći radnu snagu kakva im treba i traže uvoz. Mnogih struka ovdje više nema, bez njih smo ostali kroz intenzivno iseljavanje. Ni svijećom više ne možeš pronaći niz zanimanja koja su potrebna građevinarstvu. Hrvatska više nema tesara, tokara, armirača, zavarivača, fasadera, krovopokrivača, vodoinstalera ni limara. Kolone naših visokostručnih radnika sada zarađuju kruh u Irskoj, Njemačkoj i Kanadi.

Mnogim poslodavcima nasušno trebaju strojari, inžinjeri računarstva i elektrotehnike, informatičari, matematičari i fizičari, liječnici, medicinske sestre i farmaceuti, traže se logopedi i anglisti, u turizmu nedostaje konobara i drugih uslužnih zanimanja, u poljoprivredi ljudi koji će upravljati strojevima i nekvalificirane radne snage za rad na poljima.

Ukratko, u Hrvatskoj je vrag došao po svoje.

Što su naše političke vlasti kuhale, sad je skuhano. Industrija je uništena. Plaće su bijedne, uvjeti rada jadni, puno ljudi prinuđeno je raditi na crno, svatko tko može traži vani bolju šansu. Mladi bježe čim dobiju svjedodžbu ili sveučilišnu diplomu. Čak je i Slavonija gladna. Školstvo se ne miče iz prošlog stoljeća, o reformama se samo priča, a bitnih pomaka nikad nema. Gimnazijalci imaju po 18 predmeta, a ne nauče ih kritički misliti. Većina od velikog broja nezaposlenih za hrvatski je "kod" prestara i time fatalno nezapošljiva.

Provincija je u svakom smislu zapuštena, lokalni politički šerifi ne čine ništa da se njihova mjesta razviju, i tamo ostaju samo oni koji moraju. Korupcija teče svim žilama sustava. Pravosuđe izmišlja sinkope. Nije poznata strategija razvoja zemlje, ni pravac kojim želimo ići. Hrvatska se davi u glibu prošlosti. Kazališta u cenzuri. HRT u sramotnom političkom diktatu. Birokracija caruje. Takva klima ubija svaki entuzijazam u korijenu.

Stvorili smo državu u kojoj mogu lijepo živjeti samo rentijeri i ratni profiteri. I sada, naravno, trebamo strane radnike.

Da se krivo ne shvati, nisam protiv, dapače.

Neka ljudi dolaze k nama i neka ovdje grade svoj život i podižu svoje obitelji. Ali samo to gašenje vatre opet nikamo ne vodi. Jer Hrvatska se mora promijeniti, tko god ovdje živio i radio, a ne mijenja se. Jeftini radnici iz Bosne i Hercegovine, Makedonije, Srbije, Ukrajine i drugih zemalja gdje se još teže spaja kraj s krajem, ponegdje će u ekonomiji pokrpati rupe. No, što će Hrvatska sa sobom, s nama i s njima, to je pitanje na koje nemamo nikakvog suvislog odgovora.

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni