Novi stari predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak izjavio je da je siguran da će mu javnost i dalje vjerovati jer, kako je rekao, rezultati Vlade u kojoj već šest mjeseci sudjeluje njegova stranka ne mogu biti bolji. Rekao je to u odgovoru na pitanje novinara hoće li ga javnost smatrati nevjerodostojnim političarem zbog toga jer je na izbore išao na listi SDP-a, da bi na kraju završio u čvrstom zagrljaju HDZ-a. Vrdoljak je naravno previše optimističan, a stranku koju ponovo vodi čekaju teški dani. Za to je ponajviše sama odgovorna, ali ima tu i nekih objektivnih poteškoća.
Naravno da nitko ne vidi nekakve velike rezultate aktualne Vlade pa to ne može ni biti osnova na kojoj bi HNS pokušao privući svoje nestale birače. Ali ishod bi bio isti, porazan za HNS, čak i kada bi hrvatski učenici zahvaljujući Blaženki Divjak odjednom počeli govoriti četiri strana jezika, bili bolji u STEM području od malih Korejaca i Kineza, programirali kao Bill Gates, a Istambulsku konvenciju znali bolje od pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Stvar je u tome da im njihovi potencijalni birači nikada neće oprostiti koaliciju s HDZ-om. Ma kakve uspjehe HNS osigurao Vladi, to je naprosto tako. Najveći dio birača koji sebe voli nazivati liberalima naprosto mrzi i HDZ, i pojam nacije kao takve, posebno kada je u pitanju ona hrvatska. Za njih su HDZ-ovci obični ognjištari, primitivci i naravno agresori na BiH, a svatko tko s njima koalira vrijedan najvećeg prezira. Tako da se HNS od te ekipe ne treba nadati ničemu dobrome. Njihove su glasove definitivno izgubili.
Ako čak i postoji nekakva mala i neznatna šansica za suprotno, Ivan Vrdoljak sigurno nije čovjek koji bi to mogao odraditi. Naprosto HNS ima jedan ugrađeni defekt, a to je da je to u velikom dijelu uvijek bila stranka građevinskog lobija. Pa je shodno tome Radimir Čačić dva puta bio predsjednik stranke i u isto je toliko navrata sa sedam zakucao na jedan posto biračke podrške. Sličan je uspjeh polučio i Vrdoljak u svom prvom mandatu kao prvi čovjek narodnjaka. Oba su inženjeri, moguće i uspješni u svojoj profesiji, ali kao takvi potpuno nesposobni za formuliranje bilo kakve iole suvisle političke priče.
Drugu su frakciju u HNS-u, onu koju utjelovljuje Vesna Pusić, posprdno nazivali filozofima koji bi bez njih, takvih sposobnih, navodno bila kruha gladni. I potpuno previđali činjenicu da je, dok je filozofkinja Pusić bila na čelu stranke, ona bila na osam posto. A kada bi kormilo preuzimali alfa operativci i graditelji Čačić i Vrdoljak, HNS bi se automatski sunovratio na statističku pogrešku u istraživanjima javnog mnijenja. Budući da je većina »graditelja« među zastupnicima ostala u HNS-u, u Saboru se od narodnjaka ne može čuti političko stajalište izvan sto puta prožvakanih floskula o kurikularnoj reformi.
Tako da HNS sljedeći saziv Sabora može vidjeti samo ako im se HDZ smiluje i stavi ih na svoje liste. Čak i da su na prošle izbore izašli samostalno pa onda otišli HDZ-u, sudbina bi im bila ista. Birači bi ih ostavili. Hrvatska je politička scena naprosto takva. Zašto je tome tako, a zašto je u Njemačkoj drugačije, stvar je za ozbiljnu analizu. Nije dovoljno dobro objašnjenje da HDZ nije CDU jer ni SDP nije baš SPD. Odgovor je negdje drugdje.
Zlatko Crnčec, kolumna za Novi list
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
