Tomislav Klauški, kolumna za Express.hr
Svatko će u kući moći misliti što hoće, ali javno će morati poštovati temeljne vrijednosti hrvatske države: Domovinski rat, branitelje, naše poginule, Franju Tuđmana i Gojka Šuška.”
Svatko će u kući moći misliti što hoće, ali javno će morati poštovati temeljne vrijednosti hrvatske države: Domovinski rat, branitelje, naše poginule, Franju Tuđmana i Gojka Šuška.”
Ova famozna prijetnja Tomislava Karamarka izrečena ne tako davne 2014. godine pretvara se u doktrinu vladavine premijera Andreja Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
Prošlog vikenda na obilježavanju godišnjice smrti Franje Tuđmana, koja se gotovo poklopila s presudom Haškog suda šestorici BiH Hrvata i hrvatskom državnom vrhu, Plenković se nije ni jednom riječju dotaknuo Tuđmanove politike prema BiH. U kući osuđenog presuda se nije spominjala.
Bila je to dragocjena prigoda da se HDZ još jednom, nakon Ive Sanadera 2000. godine, ispriča zbog politike svojeg prvog predsjednika te tako skine hipoteku njegovih odluka sa stranke i s države. Za to je trebalo hrabrosti koju Plenković očito ne posjeduje.
Nekoliko dana nakon toga u dvorani “Lisinski” održana je komemoracija za osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka na kojoj su nazočili potpredsjednici Vlade i Sabora, neki zastupnici HDZ-a, kao i savjetnik predsjednice države.
Plenković se nije ni jednom riječju od toga ogradio. A Grabar Kitarović je poručila kako, unatoč zakonskim odredbama, nema namjeru oduzimati odličja haškim osuđenicima.
Na državnoj televiziji Praljka se i dalje ne naziva ratnim zločincem, što je očito u skladu s Deklaracijom o Domovinskim ratu koja je na Prisavlju još od emisije “Nedjeljom u dva” postala relevantnim programskim dokumentom sa snagom većom Ustava i sa specifičnom težinom religijske dogme.
I ne treba ni spominjati na desetine prijetnji nasiljem i smrću onim novinarima, političarima i građanima koji se usude priznati odluku Haškog suda, kritiziraju Franju Tuđmana i pozivaju na oduzimanje odličja.
O svemu tome, što bi rekao Karamarko, smije se govoriti samo u svojoj kući. Javno, Praljak je heroj, Tuđman je otac domovine, Domovinski rat je dogma, Haag je neprijatelj, a Hrvat ne može počiniti ratni zločin.
I tako, umjesto individualizacije krivnje dobili smo kolektivizaciju odgovornosti.
Umjesto da se Hrvatsku amnestira od nedjela njihovih političara i generala, ona se postavlja u poziciju taoca zločina i zločinačke politike. Ili kako je to lijepo sročio Milijan Brkić na komemoraciji za Praljka:
“Svatko tko osjeća Hrvatsku, Domovinski rat i hrvatske branitelje došao je odati počast haškom osuđeniku”.
Oni drugi, uključujući i Antu Gotovinu, automatski su postali sumnjiva lica. I opet, Plenković i Kitarović nisu protiv svega toga ni pisnuli.
Štoviše, aktivno - iz kukavičluka i oportunizma - sudjeluju u ignoriranju presuda, u manipuliranju domoljubljem, u kontaminiranju Domovinskog rata presudama za zločine.
Karamarko nam je prijetio, Plenković i Kolinda tu prijetnju provode u djelo.
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
