Je li dobar auto svećenicima jedino zadovoljstvo u životu?

Sanja Modrić, kolumna za Novi list

Hrvatski svećenici voze se u autima s pet zvjezdica, to razmetanje svatko može vidjeti u svom susjedstvu. Baš svi ne, doduše, ali to je standard. I zato nikoga nije nimalo iznenadila priča koja se ovih dana vrti u medijima, a njezin glavni lik je župnik iz jednog slavonskog sela. Sebi je kupio Mercedes E klase čija je cijena 60.000 eura, imao je takvoga i prije, pa se čovjek navikao.

OK, novi Mercedes Andrije Vrbanića, župnika iz Ivanovca kraj Osijeka, star je godinu dana, pa ga je novi vlasnik i platio malo manje. No, dok tržište kaže da je morao izbrojiti najmanje 50 do 55 tisuća eura, Vrbanić na jednom mjestu izjavljuje da ga je jurilica koštala 30, a na drugome da je za nju platio »samo« 25 tisuća eura. Račun novinarima nije pokazao, a kako još nismo čuli da kupcima iz Crkve komercijalne autokuće daju galantne popuste od 50 posto, očito da je na djelu izmotavanje. Ali svejedno.

Sirotinje u Hrvatskoj napretek, jedna smo od najsiromašnijih država u EU-u, Vrbanićeva Slavonija je još znatno gora od tog neslavnog hrvatskog prosjeka. Čak i djeca u nekim socijalno osviještenim zagrebačkim vrtićima pozivaju se ovih dana da donesu paketiće hrane i tople odjeće za siromašne. I to je lijepo, znak dobrog odgoja.

Ali ako petogodišnjaci već trebaju znati da među nama žive obitelji koje nemaju ni za jelo, a kamoli za brendiranu odjeću i igračke – a svakako to trebaju – pa ih se uči da misle i na njih, kako to da tog takta nema kod »Božjih ljudi« u crnim haljama, koji bi trebali biti sinonim za odricanje i skromnost.

Pa kako ovaj skromni papa Franjo ne bi bio ovoliko nepopularan među takvim našim svećenstvom? Bilo bi živo čudo da obožavaju svog smjernog poglavara, kad se on, za vrijeme svoje svećeničke karijere vozio javnim prijevozom, a prošlog mjeseca, kad mu je uprava Lamborghinija poklonila skupi Huracan, rekao je da će auto prodati i novac poslati siromašnima. Njega, takvoga, za uzor ne uzimaju.

Papa Franjina »siromašna crkva koja služi siromašnima« sigurno nije ideal njegovih prelata u Hrvatskoj, a župnik Vrbanić samo je jedna ptica u tom odnarođenom svetom jatu. On se vrijeđa što ga uopće pitaju za taj Mercedes, smatra da mu nitko nema pravo brojiti aute jer ga, kako kaže, »uzdržavaju mještani, a država ima (financijske) obaveze po Vatikanskim ugovorima«. Fino ga je zbrinula sirotinja, tih 3525 duša u njegovoj župi, koje većinom jedva krpaju kraj s krajem. A dobro se o njemu i njegovoj braći brine i »država«, što će reći svi građani koji pune državni proračun. Vlada je nekidan objavila da je u tri posljednje godine izdvojila 1,1 milijardu eura uglavnom za Katoličku crkvu, ali ispalo je da su veliki dio davanja prešutjeli. Svota je najmanje dvije milijarde, a na to još ide i »tringelt« iz lokalnih proračuna.

Ti prihodi, plus renta od ogromne količine crkvenih nekretnina i drugi izvora novca, troše se šakom i kapom na neprimjereni luksuz svećenstva. No, braneći župnika Vrbanića, jedna vjernica sućutno naglašava kako su dobri auti svećenicima »jedino zadovoljstvo u životu«. Baš ih strašna sudbina tuče ako je tako. A mi smo mislili da su se zaredili jer žele smjerno i samozatajno pomagati narodu i jer baš u tome nalaze najveće uživanje.

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni