Sanja Modrić, komentar za Novi list
Besprizoran intervju na četiri stranice dao je Večernjem listu Miroslav Kutle, a list se tom gnjilom robom pohvalio najvećom najavom na naslovnici pod egidom »ekskluzivno«. Pa ekskluzivno stvarno i jest, tko može reći da nije. Jer bjegunac od jedne pravomoćne i jedne nepravomoćne presude, jedne optužnice i drugih nedovršenih postupaka, u kojima ga se redovito tereti za debeli gospodarski kriminal, nigdje drugo u normalnom svijetu ne bi dobio ni zeru medijske samilosti, a kamoli »ekskluzivni« intervju u kome će biti ljubazno i zbunjujuće predstavljen kao »nekadašnji vlasnik više desetaka kompanija u Hrvatskoj«.
Besprizoran intervju na četiri stranice dao je Večernjem listu Miroslav Kutle, a list se tom gnjilom robom pohvalio najvećom najavom na naslovnici pod egidom »ekskluzivno«. Pa ekskluzivno stvarno i jest, tko može reći da nije. Jer bjegunac od jedne pravomoćne i jedne nepravomoćne presude, jedne optužnice i drugih nedovršenih postupaka, u kojima ga se redovito tereti za debeli gospodarski kriminal, nigdje drugo u normalnom svijetu ne bi dobio ni zeru medijske samilosti, a kamoli »ekskluzivni« intervju u kome će biti ljubazno i zbunjujuće predstavljen kao »nekadašnji vlasnik više desetaka kompanija u Hrvatskoj«.
No, Kutle je ovdje dobio poziv da nam se – nakon svega – u epskoj formi prikaže kao neprispodobivi gospodarski i ekonomski mudrac, naravno veliki domoljub i pravednik, a k tome još i kao moralni autoritet koji se gnuša nad »gramzivim bogaćenjem« i »iznošenjem kapitala iz Hrvatske« jer mu je stalo do »boljeg i pravednijeg društva«. Pružena mu je prilika da pljune na presude i kaznene postupke koji se protiv njega vode ovdje, dok on sjedi u Banjoj Luci, glavnom gradu Dodikove Republike Srpske, i odatle vodi svoj novi biznis u BiH, već osmu godinu nedostupan hrvatskom pravosuđu.
Naprosto nije jasno kojoj je svrsi, pouci i pameti trebalo poslužiti takvo ruganje s javnošću i odakle hrabrost, a prvenstveno odakle motiv, da se ovako drska javna rehabilitacija omogući jednom pravno i moralno ozloglašenom tipu koji bi trebao sjediti u zatvoru.
Jer u Hrvatskoj svi znaju tko je bio Miroslav Kutle u devedesetima i poslije, sve dok, 12. rujna 2010. godine, nije pobjegao u susjednu državu i tamo se presvukao u svoj novi identitet investitora u projekte zdrave hrane. Kidnuo je preko granice točno onoga dana kad mu je u zagrebačkoj sudnici izrečena pravomoćna presuda od dvije godine i osam mjeseci zatvora za malverzacije u Gradskom podrumu.
S crvenom potjernicom Interpola na leđima, u sigurnom je bijegu 2016. godine dočekao i optužnicu DORH-a za izvlačenje 120 milijuna kuna iz Dione, te ove godine i nepravomoćnu presudu na 3,5 godine zatvora i nadoknadu štete od 5,1 milijuna dolara. Riječ je o kreditu koji nikad nije vratio Dubrovačkoj banci, pa su je, kao što je poznato, zbog tog i takvih aranžmana morali sanirati hrvatski porezni obveznici.
Kako je trebalo voditi Hrvatsku, sada nas, dakle, podučava malverzant koji je, na vrhuncu svoje političkim vezama stečene moći, bio vlasnik skoro 200 poduzeća u zemlji, a njegova su ih nezasitna usta izjela sve do jednoga. Kad je 1993. godine, za Pašalića i Tuđmana »preuzeo« Slobodnu Dalmaciju, gdje sam tada i ja radila, i doveo u redakciju svoje jurišnike, pobjegli smo odatle glavom bez obzira da se ne sramotimo.
I on, baš on, snebiva se sada iz Banja Luke nad Todorićem što nije ostao u Hrvatskoj da se sa svojim manadžmentom »bori za svoju tvrtku i istinu«. On, koji se, kako mu tepa intervjuist, »sklonio u BiH nakon jedne presude«, upravo on, sada poziva institucije na temeljito »rasvjetljavanje prošlosti«, odnosno identificiranje »zločinačkog pothvata« koji su protiv interesa države izveli »tehnomenadžeri« dovodeći do »sustavnog uništavanja Hrvatske«.
Majko moja. Pa što ćemo još doživjeti kad je ovo moguće?
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
