Tko je zaboravio, podsjetit ću. U jesen 2010., tadašnji vrhovni zapovjednik Oružanih snaga i šef države Ivo Josipović oduzeo je činove časnicima HV-a pravomoćno osuđenima za teška kaznena djela. Zbog presuda za ratni zločin, generalski čin izgubili su tada Norac i Glavaš, a čin pukovnika Tihomir Orešković. Siniši Rimcu oduzet je čin bojnika jer je proglašen krivim za ubojstvo, a Zagorcu čin generala zbog financijskog kriminala.
– Zakon je jasan, a zakone svi moramo poštovati. To je jedan od elemenata našeg odnosa prema pravnoj državi – rekao je tada Josipović.
Iako se od te 2010. godine nije mijenjalo zakonsko shvaćanje vojne etike, odnosno nečasnog djelovanja u Oružanim snagama – na koje se referirao Ivo Josipović kad je osuđenim časnicima oduzimao činove – danas su se u tom smislu stvari okrenule naopako.
Hrvatski generalski zbor u ponedjeljak će, pod kristalnim lusterima dvorane Lisinski, održati spektakularnu komemoraciju za generala Slobodana Praljka koji je u haškoj sudnici popio otrov i preminuo nakon što je, zajedno s petoricom suoptuženika, proglašen krivim za ratni zločin u BiH i pravomoćno osuđen na 20 godina. Na posmrtnom skupu u Praljkovu čast, klapa Hrvatske ratne mornarice izvest će državnu himnu.
Lijepa naša domovino i Lisinski za osuđenog ratnog zločinca? Jao nama. Bezumlje, nema za to ljepšega imena. To što radi udruženje hrvatskih generala predstavlja skandalozno, sljepačko i nezakonito ponašanje koje dodatno srozava ionako labilne »europske« kriterije našega društva i neodgovorno sluđuje javnost. Moraš se prepasti nad pitanjem tko smo i kamo idemo kad nominalna vojna krema naše zemlje, članice EU-a, stoji iza manifestacije javnog žalovanja nad osuđenikom za ratna ubojstava, silovanja, deportacije, zatvaranja, ekstenzivno uništavanje imovine i druge zločine.
Ovo je drska generalska pljuska svemu što piše u dokumentima pravnog poretka koje je izglasao Sabor jer oni nalažu da se sudi svim zločinima, među kojima su ratni posebno degutantni, te da se društvo distancira od osoba koje su počinile kaznena djela.
Zar je političko vodstvo Hrvatske, a da mi to još ne znamo, već demonstrativno ispisalo našu zemlju s popisa osnivača međunarodnog Haškog suda? Jesu li Bruxellesu vratili pristupnicu u EU, gdje se čak i HDZ-ovi pučani zgražaju nad reakcijama službene Hrvatske, minutama šutnje na sjednicama organa vlasti i govorima koji nam ne služe na čast?
Je li moguće da u anticivizacijskom nacionalističkom mahnitanju želimo prešišati čak i Srbiju? Pa nakon nedavne doživotne presude Mladiću, njihovo se vodstvo suzdržalo bar od javnog solidariziranja s ratnim zločincem, a ono Vučićevo »danas je težak dan«, ispalo je, na žalost, puno pristojnije od prvih reakcija našeg premijera Plenkovića i drugih ovdašnjih političkih prvaka na presudu šestorici iz Herceg-Bosne. Ove naše morale su privoditi pameti packe koje su poletjele sa svih strana, od Bruxellesa do SAD-a.
Zar sami doista ne možemo bolje, pita se sav normalan svijet u Hrvatskoj. Ako ćemo kanonizirati Praljka i poslije pravomoćne presude za ratni zločin, hajde da se prije toga proglasimo sasvim drukčijom državom od ove kakva jesmo po Ustavu. Pa da proguta knedlu tko može, a drugi da znaju da odavde treba bježati.
Sanja Modrić, komentar za Novi list
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
