PONEDJELJAK
Kujundžićev nož u srce
Izjava ministra zdravstva Milana Kujundžića na televiziji N1 da »nijedna država na svijetu nije toliko bogata da liječi svu djecu« bijesno se u ponedjeljak ujutro komentirala i u zagrebačkim tramvajima. – Sram ga bilo, gad jedan – upada jedno drugome u riječ troje putnika pored mene, a tko god čuje, klima glavom. – Kakav bezobrazluk svima nama u lice za naš novac!
Nije ni čudo da je Kujundžićev cinični odgovor na pitanje hoće li na listu lijekova biti uvršten i novi lijek za mišićnu atrofiju kod djece raspalio kompletnu javnost, a ne samo obitelji čiji mališani kopne od teških i rijetkih bolesti i drhti se nad njihovim životima. Nadamo se da su djeca u Kujundžićevoj užoj i široj obitelji zdrava i da im skupi lijekovi ne trebaju, ali određenu dozu elementarnog takta morao bi pokazati i za tuđu koja em nisu te sreće, em kod kuće nemaju ministra.
Samo je u bolesnom društvu moguće da upravo onima, za čiju bi dobrobit trebao raditi, zarije nož u srce dužnosnik koji je u Vladu postavljen da se brine o zdravlju nacije. Umjesto da vapaje bolesnih hladi nadmenim floskulama o tome kako »Hrvatima treba dati malo istine« umjesto »demagogije i populizma«, ministar bi trebao bi biti posvećen tome da svi građani, a ponajprije njihova djeca, dobiju najbolju medicinsku skrb, jer za to svaki mjesec odvajaju od svojih plaća.
No, Kujundžić nije taj kapacitet ni po djelima, ni po nužnoj pristojnosti prema onima koji ga plaćaju, pa čak ni po empatiji. Boriti se protiv smrti djece nije populizam, nego glavna zadaća svakog humanog društva. Onaj tko to ne razumije, ne smije biti ni referent u Ministarstvu zdravstva, a kamoli ministar.
UTORAK
Kad tuče HDZ-ov župan, to je »interna stvar« stranke
Zbirku vulgarnih izjava s najviših mjesta obogatio je u utorak i Andrej Plenković na sjednici Vladinog Savjeta za Slavoniju u Slavonskom Brodu. Za stolom, točno preko puta premijera, kamere su snimile požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića, protiv koga je policija nedavno podnijela kaznena prijavu jer je terorizirao svoju ženu. Prema riječima supruge, županu se taj dan nije omaklo, fizički i psihički zlostavlja je već godinama.
I sada njih dvojica, premijer i nasilni župan, sjede na zajedničkom sastanku i partnerski raspravljaju o Vladinoj politici. Pa novinarka pita Plenkovića kako to.
Tim prije zato što je HDZ, usred afere, najavljivao da će Tomašević biti smijenjen jer na političkoj poziciji ne može ostati osoba opterećena sumnjama za obiteljsko nasilje koje je sankcionirano našim zakonima. Ali od obećanja nije bilo ništa, a županu čak nije rečeno ni da se na sjednici u Slavonskom Brodu ne pojavljuje kako ne bi kompromitirao premijera, Vladu i hrvatske zakone.
Što je, dakle, ovo, pita reporterka Plenkovića, a on odgovara: »To je interna stvar HDZ-a«.
Prava divota. Znači, nasilje prema ženama ne računa se ako je nasilnik iz HDZ-a, pogotovo ako je njihov istaknuti dužnosnik. Onda je to njihova interna, stranačka stvar, a ne teški društveni problem oko kojega se mobilizirao cijeli demokratski svijet, a u Hrvatskoj se na tu temu provode edukacijski projekti EU i UN-a. Vlast će, kad ustreba, držati govorancije da tolerancija prema nasilju mora biti nula, a kad se ono pojavi u njihovim redovima, to će »vjerodostojno« proglasiti internom stvari u koju nitko ne treba gurati nos.
Na znanje premijeru i Vladi, u Hrvatskoj je lani ubijeno 20 žena, od 2012. ukupno 92, a egzekutori su redovito muževi, partneri ili muškarci iz kruga najbližih. »Drugotnima«, kako žene nazivaju iz Katoličke crkve, u Hrvatskoj očito nema pomoći. Plenkovićeva većina drži u saborskim ladicama Istanbulsku konvenciju o zaštiti žena od nasilja i oteže s ratifikacijom. Slučaj župana Tomaševića samo je refleks tog stanja.
SRIJEDA
Katarza, snažna riječ slaboga dometa
Hoće li, dakle, biti katarze u Srbiji i Republici Srpskoj bar sada kad je Ratko Mladić u Haagu osuđen na doživotnu zbog najbestijalnijih, precizno opisanih i dokazanih zločina? Ne bi se reklo.
Na vijest iz haškog suda, Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, izjavio je kako ništa ne može promijeniti činjenicu da je »general Mladić za sve Srbe heroj i patriot«. Optužio je sudsko vijeće da je udarilo »sramni šamar svim srpskim žrtvama« te konstatirao kako nijedno srpsko domaćinstvo ne vjeruje da je Mladić kriv.
Na presudu je znatno suzdržanije reagirao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ograničivši se na pjesničku poruku svim građanima Srbije da »od danas počnu gledati u budućnost« iako je »težak dan«. Razlozi su jasni. Vučić, nekadašnji glasnogovornik velikosrpske politike, sada vodi zemlju u EU pa mora birati što govori.
No srpska najšira javnost sigurno nema dileme oko toga što Vučićevo srce stvarno grije. U vrijeme okupacije Hrvatske, u Kninu je držao velikorspske govore. Sa Šešeljem se naoružan slikao 1995. na srpskim vojnim položajima iznad opkoljenog Sarajeva. Kao jedan od prvaka radikalne stranke, tražio je 2007. da se ulica u Beogradu nazove po Ratku Mladiću.
Sadašnji Vučićev projekt »pogleda u budućnost« samo je površinska metamorfoza za praktičnu korist približavanja Bruxellesu i zato je nitko u Srbiji i ne može doživljavati ozbiljno. U obje države Srba na Balkanu, ni ključni političari, ni najutjecajniji mediji nisu promijenili ploču od Miloševićevih vremena i zato se ni od kritične mase tamošnjih građana ne može očekivati da progledaju. Katarza je snažna riječ, ali, u takvim okolnostima, slaboga dometa.
ČETVRTAK
Sjeverna Koreja u našim dnevnim sobama
Baš sam sretnica što ne radim na HRT-u, gdje novinari više ne smiju ni misliti, ni dvojiti, ni nijansirati, ni pitati, ni mrdati repom mimo političkog diktata, a da šefovi na njih ne povrate žuč pred cijelom državom i ograde im se od imena u Dnevniku.
Mogu se, prema tome, slobodno koristiti svojim mozgom, obrazovanjem i darom zaključivanja – neću valjda mozgom HRT-a. Pa, evo, iznosim svoje uvjerenje da je Domovinski rat bio i građanski rat, drsko obodrena hrvatskim Ustavom, očito nedopustivo preslobodnim za mjerila vodstva HRT-a. Obrati pažnju na »i« prije nego uperiš snajper.
Dakle, dio hrvatskog stanovništva kroz cijeli se rat borio protiv politike centralne vlasti oružjem i zauzimanjem teritorija. Ne razumijem zašto političkoj desnici, uključujući i ovu Vladu, rastu rogovi na glavi kad se to kaže. Ali čitajte, ljudi, malo kad već vodite državu, pa ćete bar nešto naučiti kad već vodstvo HRT-a ne čita ništa, nego samo sluša. Hrvatski građani, do tada susjedi, ratovali su četiri godine jedni protiv drugih za različite političke ciljeve. Pa je li to definicija građanskog rata? To ne mijenja činjenica da je Domovinski rat bio i međunarodni sukob, da je bila riječ o agresiji strane sile na Hrvatsku i da je pobunjeno stanovništvo naše države bilo na liniji te strane sile koja im je slala oružje, paravojne postrojbe i ideologiju. Pa kome je Tuđman poslije rata namijenio zakon o amnestiji ako ne hrvatskim državljanima koji su sudjelovali u oružanom otporu protiv ustavnog poretka i legitimne državne vlasti?
I onda sirotog Acu Stankovića objese za jaja na stup srama u glavnoj informativnoj emisiji samo zato što je pitao sugovornika je li eventualno bila i natruha građanskog rata u našem oslobodilačkom ratu. Ne bi se s takvim gnušanjem od njega ograđivali ni da je noću maskiran upao u banku i odnio iz trezora jedno 10 posto Todorićevog duga. Gazde HRT-a pljunuli su tako na struku braneći šuplju političku dogmu. Sjeverna Koreja ulazi s njima u naše dnevne sobe.
PETAK
Hoće li premijer raspustiti SOA-u?
Za razliku od Vlade, koja na sva usta hvali postignuća izvanredne uprave u Agrokoru, tajna služba SOA u svom povjerljivom izvještaju ocijenjuje da Agrokor predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost Hrvatske.
»Visoki rizik«, smatra SOA, leži u tome što lex Agrokor ne važi u drugim zemljama gdje koncern posluje, a »značajan rizik« nosi mogućnost velikog broja tužbi te gubitka radnih mjesta. Time je SOA-e na istoj valnoj dužini s Europskom komisijom koja je nedavno iznijela slična upozorenja.
No, osim što u SOA-i ne dijele optimizam vlasti oko finala Ramljakove izvanredne uprave, nisu našli ni elemenata koji bi potkrijepili Plenkovićevu ocjenu da se oko Agrokora u Hrvatskoj vodi »hibridni medijski rat«.
Dan nakon rasprave o izvještaju SOA-e na saborskom odboru za nacionalnu sigurnost, stigao je neobičan premijerov komentar:
– Samo naivni mogu misliti da Hrvatska nije izložena hibridnom medijskom djelovanju – izjavio je Plenković.
Tajna službe je, dakle, naivna. Kad to kaže premijer, treba je smjesta raspustiti.
Sanja Modrić, kolumna za Novi list, pregled tjedna
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
