Boris Pavelić, komentar za Novi list
Slučajno ili ne, ali ovo sramotno poricanje kojim je hrvatska vlast dočekala presudu Haškoga suda za ratne zločine u Herceg-Bosni koincidiralo je s pretvaranjem Zagreba i Splita u predbožićne tvrđave, opasane betonskim preprekama i policijskim blokadnim punktovima, a da nitko nije jasno rekao zašto i na temelju kojih sigurnosnih procjena. Pitamo, dakle: zašto neke hrvatske gradove opasujete barikadama, a druge ne? Zašto to niste učinili prošle godine? Zašto baš ovoga adventa, u vrijeme višemjesečnog zaoštravanja s BiH, koje vrhunac dostiže ovih dana s poricanjem odgovornosti i zaoštravanjem nepovjerenja prema Bošnjacima, usprkos onome što nalaže moral, zdrav razum i zahtjevi dobrosusjedstva i suživota?
Slučajno ili ne, ali ovo sramotno poricanje kojim je hrvatska vlast dočekala presudu Haškoga suda za ratne zločine u Herceg-Bosni koincidiralo je s pretvaranjem Zagreba i Splita u predbožićne tvrđave, opasane betonskim preprekama i policijskim blokadnim punktovima, a da nitko nije jasno rekao zašto i na temelju kojih sigurnosnih procjena. Pitamo, dakle: zašto neke hrvatske gradove opasujete barikadama, a druge ne? Zašto to niste učinili prošle godine? Zašto baš ovoga adventa, u vrijeme višemjesečnog zaoštravanja s BiH, koje vrhunac dostiže ovih dana s poricanjem odgovornosti i zaoštravanjem nepovjerenja prema Bošnjacima, usprkos onome što nalaže moral, zdrav razum i zahtjevi dobrosusjedstva i suživota?
»S ciljem prevencije terorističkog napada jutros je kamenim blokovima pregrađena riva iz smjera Zapadne obale, a uskoro će se takvi kameni štitovi postaviti na još pet lokacija – intencija je da se čitava pješačka zona unutar stare gradske jezgre osigura«, izvijestila je 30. studenoga Slobodna Dalmacija. »Akciju provodi Grad Split na inicijativu policije, a da se ne diže odmah panika, važno je napomenuti da ovakva zaštita adventskih okupljališta postoji i u drugim gradovima. Antiterorističke mjere poduzete su zbog napada kamionima za kakve je dosad militantna skupina Islamska država preuzimala odgovornost«, izvijestio je list ležerno, kao da su »napadi kamionima« samo još jedna adventska atrakcija.
U Zagrebu je, međutim, još i mnogo gore. Policija je »uspostavila blokadne punktove na svim prilaznim pravcima koji vode do trgova i prostora gdje će se održavati adventska događanja radi veće sigurnosti i sprečavanja kaznenih djela. Blokadne točke uključuju betonske žardinjere i vozila uz koje se nalaze policajci sa psima za detekciju eksploziva i psima napadačima.« I još: »Policija će postaviti i mobilni info punkt na kojem će posjetitelji moći dobiti sve potrebne informacije o sigurnosti, ali i odmah dobiti pomoć ili prijaviti sumnjive osobe.«
Javnost je te najave odšutjela kao da u njima nema ničeg neobičnog. Znači li to da nam se čini kako su te »mjere sigurnosti« opravdane? Ali, zašto bi bile opravdane? Koga nam se valja bojati? Ni policija, ni sigurnosne službe, ni političari nisu upozorili da itko prijeti Hrvatskoj. Terorizam nije počeo u godini na izmaku: već desetljećima ugrožava svijet, muslimanske zemlje ponajviše. Štoviše, najavljujući smotru represije, koja tako upadljivo odudara od atmosfere radosti koju bi trebala štititi, načelnik zagrebačke policije Marko Rašić ustvrdio je kako je »stanje sigurnosti povoljno«, te da su »ukupan kriminalitet i prekršaji u padu«. Pa onda, čemu panika? Čemu atmosfera opsade? Čemu oklopljeni policajci? Čemu marice? Čemu napadački psi? Čemu betonske barikade? Čemu atmosfera općeg sumnjičenja, s »mobilnim info punktovima« na kojima možete prijaviti »sumnjive osobe«? »Sumnjive osobe«?! Tko su, zaboga – »sumnjive osobe«? Ne može li to biti – svatko od nas?
Pretvaranje Zagreba i Splita u božićna predziđa – čega? kršćanstva? – postaje još čudnije primijetimo li da sličnih sigurnosnih mjera u dvama ostalim najvećim hrvatskim gradovima – uopće nema. Jesu li Rijeka i Osijek u manjoj opasnosti nego glavni grad i dalmatinska metropola? Zašto bi napadači – ako ih, daleko bilo, ima – odabrali baš Split, a ne Osijek? Zašto Zagreb, a ne Rijeku? Ne bi li suprotstavljanje prijetnjama kakve su terorističke moralo biti usuglašeno, koordinirano i jedinstveno na području cijele zemlje, a ne rascjepkano na pojedine policijske uprave koje, pritom, ni ne objašnjavaju razloge? O tome nitko ni riječi. Od nas se valjda očekuje da prihvatimo – i da se bojimo.
Ili se ta sigurnosna samovolja – jer neobjašnjeno demonstriranje policijske sile u demokraciji jest sigurnosna samovolja – može tumačiti i drugačije? U izvještaju o postavljanju barikada na splitskoj Rivi, primjerice, Slobodna Dalmacija našla je shodnim podsjetiti kako je »SOA nedavno objavila izvješće u kojem navode da teroristički napad na hrvatskom tlu nije vjerojatan, no da se njegova mogućnost ne može isključiti.« Mi se, također, možemo prisjetiti da je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović prije točno godinu dana, u američkome časopisu Defense News, prvi put lansirala svoju skandaloznu tvrdnju kako je »nestabilnost u Bosni i Hercegovini najveća prijetnja Hrvatskoj«, i to, među ostalim, zato što se »islam kakav smo znali u BiH mijenja, postaje radikaliziran«. Mogu li te riječi biti izvorom odjednom prepoznatih prijetnji hrvatskim gradovima? Mogu li tim izvorom biti i tvrdnje HDZ-ova člana saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Miroslava Tuđmana, koji je potkraj kolovoza ovom izjavom okrenuo pilu naopako: »Ovo što se sada događa po Europi, to se događalo u BiH devedesetih godina. Bio je to začetak današnjeg islamskog terorizma.«
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
