Kad je prije tjedan dana, zbog bezazlenog priloga o afričkom restoranu kojeg su otvorili azilanti, dobila vulgarnu prijetnju smrću od čovjeka koji se javio pod imenom Robert Lagin, HTV-ova urednica i novinarka Maja Sever podijelila je to na društvenim mrežama i pokrenula borbu protiv govora mržnje.
Unuka pokojnog Vlade Gotovca, hrvatskog književnika, pjesnika, filozofa, političara i političkog disidenta, koji je dva puta robijao u bivšoj Jugoslaviji zbog izgovorene i napisane riječi, odmah na početku razgovora, citirala je svog djeda:
- Kako je rekao Vlado: Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje. To je poznata rečenica mog djeda, kojom se može sažeti cijeli njegov život, i nažalost, doživjela sam da se ostvario njegov jedini strah.
Mnogi zapravo i ne znaju da ste vi unuka Vlade Gotovca.
- Ja mu zapravo nisam biološka unuka. Moja baka Vlasta, djevojačko Berović, imala je dvoje djece s prvim suprugom, mojim biološkim djedom - novinarom i novinskim urednikom Mirkom Peršinom. Nakon razvoda, udala se za Vladu Gotovca, pa je on zapravo očuh mojoj mami i ujaku, a onda je baka Vlasta s Vladom dobila i kćer, moju tetu Anu. No, cijela obitelj je i danas jako povezana i svi smo uvijek bili u prisnim odnosima. Uglavnom, djed Vlado je prvi put završio u Staroj Gradiški u zatvoru 1972. godine, kad sam ja imala godinu dana.
Što najviše pamtite od razgovora i druženja s djedom?
- Mnogo toga. Nismo nikad ozbiljno bistrili politiku, jer sam bila dijete, ali kasnije kad sam postala tinejdžerica, mnogo njegovih rečenica mi se urezalo u pamćenje. Sjećam se kad je drugi put završio u Lepoglavi jer je dao intervju stranim novinarima u kojem se zalagao za slobodnu Hrvatsku. Tata je vozio baku Vlastu u posjetu, pa sam jednom i ja išla s njima. Nakon što je izašao iz zatvora nakon dvije godine, čula sam da je mogao izaći i ranije, samo da je potpisao neki papir. Pitala sam ga zašto to nije učinio, a on mi je rekao:'Na tom papiru je pisalo da priznajem svoju krivnju. A ja ne mogu biti kriv ako se borim za bolju Hrvatsku.
Kako bi se njemu danas svidjela Hrvatska u kojoj je sve jači govor mržnje?
- Jučer smo bili na njegovom grobu i baš sam razmišljala kako na hrvatskoj političkoj i javnoj sceni nedostaje neki autoritet, neka javna ličnost koja će se glasno pobuniti protiv tog govora mržnje, koji će odlučiti da je dosta i da se od danas govor mržnje više neće tolerirati i da će se najstrože kažnjavati. U tom smislu, mislim da jedna figura poput mog djeda danas jako nedostaje.
Bili ste mali kad se vratio iz Lepoglave, ali jeste li ikad s njim kasnije o tome razgovarali?
- Ne previše, ali se nikad ni u obitelji nije osjetio bilo kakav strah, niti se kasnije oko toga radila neka posebna atmosfera. Normalno smo nastavili za svaki Božić ili Uskrs ići na misu u Markovu crkvu na Gornjem gradu. Ni baka Vlasta, ni djed se nikad i ničeg nisu bojali, jer da jest, ne bi početkom 80-ih opet završio u Lepoglavi, ne bi osnivao stranku, ne bi ušao u politiku. Ali boravak u okrutnim uvjetima u Staroj Gradiški narušio mu je zdravlje. Sjećam se da je imao problema s jetrom i da se baka Vlasta posvetila njegovoj prehrani, kuhala mu jela od heljde i pazila da svaki dan popodne, nakon ručka odspava.
Mnogi vas prozivaju da ne volite Hrvatsku i ništa što ima hrvatsko obilježje. Vrijeđa li vas to ili vas rastužuje?
- Mogu mi reći da sam ružna i glupa, da ne radim dobro svoj posao, da ima i ljepših koje bi mogli gledati na ekranu. Sve to razumijem i mogu prihvatiti, mogu se s tim nositi, ali da mi netko prijeti smrću zbog jednog bezazlenog priloga, to ne mogu prihvatiti i protiv toga ću se boriti svim raspoloživim i dopuštenim sredstvima. Sjećam se jednom kad sam sredinom 90-ih rekla djedu da me ljuti cenzura na televiziji, da je to strašno. Odgovorio mi je mirno: "Znaš što? Ja bih i tebi, i svim tvojim kolegama najradije izlio kanticu govana po glavi." Osupnula sam se:"Pa kako mi to možeš reći?", a on mi je hladnokrvno odgovorio: "Pa, ne vidim da se itko od vas pobunio, da je o tome progovorio!" To sam dobro upamtila i od tad me stalno prati ta njegova kantica. Visi mi iznad glave i ja se i danas bojim da mi se ne prolije.
Počeli ste raditi na televiziji kao tinejdžerica. No put vas je početkom 90-ih odmah odveo na front kao ratnu reporterku. Kamo ste najprije otišli izvještavati?
- Počela sam raditi na Trećem, u tadašnjem Dječjem programu, ali je on ukinut odmah početkom rata. Došla sam urednicima i rekla da sam na raspolaganju. Odmah su me prebacili u divnu ekipu, uz pokojnog Joška Martinovića, Silvanu Menđušić, Tihomira Ladišića i Denisa Latina u ratni studio na Baniji, odakle sam pisala izvještaje koji su išli u razne informativne emisije. Nakon toga obišla sam većinu ratišta - od Like, Zapadne, pa Istočne Slavonije, Maslenice i Zadra, preko Južnog bojišta i završilo je Olujom.
Mogli ste dobiti status braniteljice, mogli ste dobiti i povlastice, no niste ništa od toga prihvatili. Zašto?
- Bila sam među prvima koji su se pobunili protiv toga da ratni reporteri dobiju status branitelja i da dobiju povlastice. Zar da pristanem na to da kupim auto bez poreza? Dobila sam i i orden od tadašnje ministrice Ljilje Vokić, ali nisam otišla po njega. Rekla sam neka ga uruče prvom branitelju kojeg sretnu na ulici jer su dečki koji su bili u rovovima, zaslužni za slobodnu Hrvatsku. Ja sam samo radila svoj posao - izvještavala - i nakon terena vratila bih se u svoju hotelsku, toplu sobu. Dečki na prvim crtama su bili ti koji su obranili Hrvatsku.
Što vam je rekao Vlado Gotovac kad ste mu rekli da idete na frontu izvještavati?
- Ne sjećam se. To je bilo u našoj obitelji toliko normalno, da se o tome nije previše diskutiralo. Pa djed je prvi, uz nedavno preminulog Slavka Goldsteina i Dražena Budišu osnovao HSLS, prije no što se uopće osnovao HDZ. Sjećam se kako sam s njim, potkraj 80-ih išla sakupljati potpise za povratak bana Jelačića. Kad je počeo rat, mobilizirani su i moj tata i moj brat, djed je bio u politici. Kasnije kad je pao Vukovar, doma je prihvatio izbjeglice iz tog grada. Moja mama je jedan dan rekla da je s njom doma ostao samo pas i da se jedino nada da i on neće otići.
Sjećate li se slavnog govora vašeg djeda 1991. godine, ispred Komande tadašnje 5. vojne oblasti na Krešimirovom trgu?
- E, toga se jako dobro sjećam. Ne znam zašto, kao da sam predosjećala da priprema nešto važno, silno sam taj put htjela ići s njim. Došli smo zajedno na Krešimirov, ja sam se tamo motala i jela neki sendvič, kad se on pojavio na balkonu i počeo taj govor. Slušala sam ga i sviđalo mi se sve što govori jer je pozivao na mir. Kad je završio, krenuli smo kući. Kasnili smo na ručak koji je uvijek morao biti točno u dva popodne i baka Vlasta je jako na to pazila. Bila je već tad jako bolesna. Bilo je to nekoliko mjeseci prije no što će umrijeti. Ušli smo u zgradu i hodnikom krenuli prema stanu, kad se ona ljutita pojavila na vratima u kućnom ogrtaču. Slušala je valjda prijenos govora, i rekla Vladi: 'Dobro, di ste vas dvoje? Ti tam laprdaš, a heljda se hladi!'
Baka je umrla u stanu točno 15. rujna 1991. godine, na dan kad je zasvirala prva uzbuna. Čekali smo pogrebnike kad se oglasila sirena. Svi smo se strčali po stanu i htjeli pobjeći u hodnik zgrade, ali Vlado nije ni trepnuo. 'Ne idem ja nikud. Ja ju ne ostavljam samu'.
Je li bio razočaran rezultatima predsjedničkih izbora 1997. godine?
- Ne. On je već bio razočaran rezultatima prvih izbora, kad je pred televizijskim kamerama poručio: 'Ljudi su ovce!' Te 1997. godine, kad je u Puli, tijekom predizbornog govora od hrvatskog vojnika dobio vojničkim remenom udarac u glavu, više nije bio razočaran. Zapravo je znao da nema šanse, ali takav kukavički napad i uzvici tog napadača 'Živio Ante Pavelić', su ga užasnuli.
Jeste li se iznenadili kad ste zbog svoje bezazlene reportaže dobili prijetnju smrću?
- Moram priznati da jesam. Što sam ja to učinila? Snimila prilog o izbjeglici koji je otvorio minijaturni afrički restoran u Zagrebu, u kojem kuha afričku hranu, gdje ga je posjetio i sam general Ante Gotovina, koji mu je prvi pomogao i dao mu posao. Zato kažem da želim takvu Hrvatsku kakvu je želio i moj djed i kakvu, sigurna sam, želi većina građana Hrvatske.
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
