Neće, naravno, proći oporbena inicijativa za opozivom premijera Andreja Plenkovića koju je potpisao 31 oporbeni zastupnik, ali nikada nije bila potrebnija javna konstruktivna rasprava o karakteru Plenkovićeve vladavine koja je postala autokratska, ne isključujući mogućnost da završi kao diktatorska!
Premijer je i na početku jučerašnje sjednice Vlade svisoka pljuckao na sve one koji su se usudili dovesti u pitanje njegovo oduševljenje eurom, podcjenjujući sve one koji prije njegovog uvođenja traže referendum kao neznalice koji, za razliku od njega, ne znaju što smo to potpisali pristupajući EU-u. Nije briga Plenkovića što ugledni ekonomisti upozoravaju da uvođenja eura u Hrvatskoj odgovara isključivo bogatima i ne nudi nikakvu nadu za 300 tisuća blokiranih i 400 tisuća umirovljenika, dok 70 posto građana uopće nema nikakvu, a kamoli deviznu štednju.
Prometnuo se preko noći briselski ćato u Junkerovog agu koji će raji makar i silom iscijediti posljednju lipu pretvorenu u cent kada carstvo to od njega zatraži. Nije ga briga hoće li ga podanici ocrniti kao Kara Plenkovića zbog zuluma koji provodi, bitno da je sultan njime zadovoljan ne bi li ga za nagradu jednog dana promovirao u velikog vezira.
Vidljive su te feudalne manire kod Plenkovića svakim danom sve više, pa čim netko spomene mrski mu referendum nabija, za sada riječima, na kolac. Pri tome iz svojih bjelokosnih kula s gađenjem odbija reći što je to u izjašnjavanju birača oko bitnih društvenih pitanja đavolsko i nedemokratsko, zašto od toga bježi kao vrag od tamjana kada su se i tradicionalno racionalni Šveđani odlučili za referendum i na njemu 2003. godine odbili euro, zadržavši kao valutu svoju krunu? I ne požalivši zbog takve odluke do danas?
Ispod časti je Plenkoviću objašnjavati raji kako to Šveđani nisu bez eura propali i kako će ih Hrvatska prepišati čim ga uvede i postane »dio najužeg kruga članica naprednijih integracija EU-a«. Sve više premijera nervira to što mi, njegovi podanici, ne vidimo koliko je on velik i pametan i dobrohotan, pa će nas, milom ili silom, natjerati da euro med i mlijeko poteku našim nezahvalnim ustima.
Da, moglo bi se i na Plenkovićevom primjeru reći da je put u svaku diktaturu popločan dobrim namjerama. Stoga premijer jednako prezirno odbija oporbeni prijedlog da isticanje nacističkih, fašističkih i ustaških simbola postane kazneno djelo za koje je predviđena zatvorska kazna, baš kao što bahatom samovoljom ne pripušta reformu obrazovanja u škole glavom i bradom predsjedavajući Posebnim stručnim povjerenstvom i ne izdvajajući ni lipe iz budućeg proračuna za tu namjenu!
Bit će volja njegova, i gotovo! Jaučite »Kruha, kruha, gospodaru« do sudnjega dana. A i ti Šveđani neće dugo, čim završi s Hrvatima doći će i njima mjeru uzeti Andrej aga.
Branko Mijić, kolumna za Novi list
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
