Pavao Miljavac, predsjednik udruge zvane Hrvatski generalski zbor, vjerojatno je očekivao da će komemoracija za ratnog zločinca i samoubojicu Slobodana Praljka privući više ljudi nego što se ih pojavilo u dvorani Vatroslav Lisinski.
Još u nedjelju je najavljivao da će pred dvoranom koja prima oko 2000 ljudi postaviti video zid kako bi i oni koji ne stanu u dvoranu mogli pratiti odavanje počasti ratnom zločincu. Međutim, zid nije postavljen. Dvorana je ispunjena, ali masa obožavatelja je izostala. Na golemi parking Zagrebačkog velesajma, rezerviranog za obožavatelje, stiglo je samo desetak autobusa, a stalo bi ih dvadeset puta više. Da su došli.
Možda im se gadi slavljenje zločina
Dva su moguća razloga za to.
Prvi je da ljude jednostavno nije briga za Praljka i da ne namjeravaju trošiti svoje vrijeme ili da imaju pametnijeg posla od slušanja kako je presuda nepravedna, a on heroj koji se žrtvovao za Hrvatsku. Ili da im se cijela ta predstava sa slavljenjem zločinca pomalo gadi. To objašnjenje bi zaista bilo lijepo, da nije u pitanju Hrvatska u kojoj postoji dovoljno onih koji nemaju problema sa slavljenjem "našeg" zločinca.
Da je HDZ htio masu, imao bi masu
Drugi je razlog vjerojatniji i - puno zlokobniji. Masu koja bi došla klanjati se mrtvom zločincu pod kontrolom drži HDZ, što izravno, što preko raznih veteranskih udruga. Da su oni htjeli da se pred Lisinskim pojavi nekoliko tisuća ljudi, pred Lisinskim bi se pojavilo više od nekoliko tisuća ljudi. Stvar je jednostavna ako se pogleda iz povijesne perspektive. Dok je domaća policija još ganjala Mirka Norca, koji je usput bio na komemoraciji kolegi po pravomoćnoj osudi za ratni zločin, HDZ je na splitsku Rivu doveo desetke tisuća ljudi. Tada je HDZ bio u opoziciji i nered mu je odgovarao. Kada je uhapšen Ante Gotovina, HDZ je bio na vlasti i nije želio nerede.
Na Trgu sv. Marka okupilo se tristotinjak ljudi koji su nakon prvog kamena bačenog na zgradu vlade dobili pendrecima po bubrezima. Danas, nakon što je premijer Andrej Plenković dobio po ušima u Europi zbog podržavanja ratnog zločinca, HDZ se nije uključio, ni izravno, ni neizravno u organizaciju komemoracije za Slobodana Praljka. Na nju su došli oni koje Plenković nije mogao spriječiti, ali institucionalna i financijska potpora je izostala. To je, vjerojatno, pravi razlog zašto pred Lisinskim nije bilo video zida i mase koja bi se lako pretvorila u demonstracije što, naravno, ne znači da to neće napraviti u nekoj drugoj zgodi. Kad im bude trebalo, kao što im je trebalo sa šatorašima u Savskoj.
Bandić nije dobio obavijest
U jednu ruku moglo bi se reći da je komemoracija za Praljka bila fijasko, barem za one koji su očekivali da će mase pohrliti odati počast zločincu. Jedan od njih je Milan Bandić koji je upregnuo gradske službe da osiguraju da masa nesmetano demonstrira ljubav prema zločinu, ali nije dobio obavijest da masa neće doći.
S druge, pak, strane, komemoracija je bila baš onakva kakvom ju je HDZ želio. Dovoljno nacionalistička, s dovoljno HDZ-ovaca da budu primijećeni, ali ne toliko da se baš jako zamjere pristojnim ljudima, što u zemlji, što u inozemstvu.
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
