Hrvatskoj po svemu sudeći prijeti još jedna vanjskopolitička katastrofa u režiji predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i premijera Andreja Plenkovića.
Dvoje diplomata na čelu države najavili su nakon haške presude hercegovačkoj šestorki i samoubojstva ratnog zločinca Slobodana Praljka pokretanje nekakve nedefinirane diplomatsko-pravne kampanje čiji je cilj osporiti presudu, napose dio koji se odnosi na kvalifikaciju “udruženog zločinačkog pothvata” u kojem se spominju i Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko.
“RH smatra da se ovom presudom pogrešno aludira na ulogu državnog vrha u zbivanjima u BiH devedesetih godina. Smatramo da državni vrh u tim ratnim događanjima prema stavu Vlade nije ni na koji način mogao biti povezan s onim činjenicama i interpretacijama kako su nastojale biti rastumačene i interpretirane u presudi iz 2013. godine. Istodobno, želimo kazati da je apsurdno da ni u jednoj međunarodnoj presudi nije utvrđena odgovornost tadašnjeg državnog vrha Srbije. U svjetlu svega navedenoga Vlada će razmotriti raspoložive pravne i političke mehanizme kako bi osporila određene navode iz današnje presude”, kazao je premijer Plenković u svojoj prvoj reakciji na presudu hercegovačkoj šestorki. Vlada će, poručeno je medijima, pokušati pokrenuti reviziju presude.
Male šanse za uspješnu reviziju haške presude
Predsjednica Grabar-Kitarović je pak najavila da će govoriti na sjednici Vijeća UN-a 6. prosinca, na kojoj će glavni tužitelj Haškog suda Serge Brammertz podnijeti izvještaj o radu. S Pantovčaka se najavljuje da će predsjednica ponoviti stav Žalbenog vijeća da se nije sudilo Tuđmanu, Šušku i Bobetku, te kritizirati rad Haškog suda.
Istovremeno se s više relevantnih strana ističe da su male šanse kako bi pokušaj revizije mogao biti uspješan, a to je jutros i naglasila iskusna odvjetnica Vesna Alaburić, koja izvrsno poznaje funkcioniranje Haškog suda. Na isto upozorava i Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić. Znamo i koliko se RH dosad pokazala sposobnom kad je riječ o međunarodnom sudovanju. Imamo, dakle, sljedeće stanje: premijer i predsjednica se upuštaju u veliku političko-pravnu avanturu na međunarodnom nivou iako su svi svjesni da su šanse za uspjeh minorne do nepostojeće. Je li to odgovorna vanjska politika?
Vlada i predsjednica se ponovno, kao što je već žalosna tradicija hrvatske vanjske politike, odlučuju na poteze na svjetskoj sceni koji su uvjetovani trenutnim emocionalnim stanje na unutarnjoj sceni, iako se vanjska politika vodi hladno, racionalno i s interesima kao ultima ratiom. Vode Hrvatsku u novi, lako predvidljivi poraz, i to u trenutku kada je međunarodni imidž Hrvatske opasno narušen. Hrvatsku se smatra zemljom koja se posvađala sa svim svojim susjedima, o njoj se piše kao o zemlji koja je crna rupa Europske unije, masovno iseljavanje hrvatskih građana uzima se kao jedan od brojnih primjera toga, a poboljšanju slike o Hrvatskoj nije pomoglo ni nedavno uvrijeđeno povlačenje prijave za sjedište Europske agencije za lijekove koje je bilo praćeno optužbama za korupciju i namještanje u pravcu Bruxellesa.
Nakon arbitraže sa Slovenijom, Hrvatska ne priznaje još jednu međunarodnu presudu
Naročito je problem za hrvatski imidž unutar Europske unije što ne priznaje arbitražnu presudu u vezi razgraničenja sa Slovenijom. Zbog najavljenih poteza oko osporavanja haške presude, Hrvatska bi se našla u poziciji da odbija priznati još jednu međunarodnu presudu, i to onu za ratne zločine. Zbog spominjanja Franje Tuđmana u presudi hercegovačkoj šestorki, Hrvatska će se naći u poziciji da po međunarodnim institucijama, po glavnim gradovima Europe i svijeta de facto brani osuđene ratne zločince.
Još gore, bit će to u sjeni spektakularnog Praljkova samoubojstva, koje je u svim europskim medijima popraćeno kao suicid jednog ratnog zločinca. Plenković i Grabar-Kitarović će postići da se Hrvatsku na međunarodnom nivou identificira s Praljkom i ratnim zločinima za koje je osuđen te da se dodatno podsjeća na sve zločine HVO-a i HV-a u ratu u BiH. I sve to će ubuduće biti još snažnije povezano s Hrvatskom kroz poteze vlade i predsjednice. Umjesto da se Hrvatska distancira, ako se već ne može suočiti s prošlošću, s Pantovčaka i iz Banskih dvora najavljena političko-pravna kampanja će nas nepovratno vezati uz presuđeni udruženi zločinački pothvat Franje Tuđmana u BiH. Umjesto da Hrvatska pusti da presuda hercegovačkoj šestorki što prije padne u zaborav u svijetu, ona će kopati po rani da krv nastavi šikljati na sve strane.
Lukava HDZ-ova taktika: vanjski neuspjeh koristiti za potpaljivanje nacionalizma u domovini
Pritom treba uzeti i u obzir da neće nikome na svijetu hrvatska diplomacija, predsjednica i premijer značajno promijeniti mišljenje o Tuđmanu. Možda je on u nekim hrvatskim nacionalističkim krugovima “hrvatski George Washington”, no ostatku je svijeta prvi hrvatski predsjednik zapamćen kao mrzovoljna i namrgođena pojava, navodni suradnik Slobodana Miloševića u podjeli BiH, tip koji je u vlastitoj zemlji proganjao medije itd. Tumarati po svijetu i pokušati neuvjerljivim bajkama pozlatiti Tuđmana i Praljka - i to unutar konteksta pravomoćne haške presude za strašne ratne zločine i udruženi zločinački pothvat - predstavlja spektakularno vanjskopolitičko pucanje Hrvatske u vlastitu nogu.
Najgore je što će se već sada predvidljivi neuspjeh te sulude političko-pravne operacije onda moći koristiti da u Hrvatskoj dodatno produbi osjećaj nacionalističke ozlojeđenosti, nahrani već raširene teorije zavjere o međunarodnim zavjerama protiv Hrvata te ojača kult Hrvata kao vječne žrtve kojoj uvijek izmiče pravica. Manipulacije će se moći nastaviti pa će racionalno promišljanje opet nestati u graji “napaćenog naroda” i medijskih desničarskih narikača. Predvidljivi debakl neće se pokretačima tog autodestruktivnog procesa uzeti kao minus nego će na domaćoj sceni među svojim podržavateljima dobiti auru domoljubnih boraca za “našu stvar” protiv svjetskih antihrvatskih nemani. Jedino što uspješno rade je priprema budućeg goriva za potpaljivanje nastavka nacionalističke histerije.
HDZ-ov premijer i predsjednica tako lukavo nastavljaju omiljenu stranačku taktiku koju je ustanovio sam Tuđman - kanoniziranje promašenih i štetnih poteza kao neupitne nacionalne politike koju napadaju samo veleizdajnici. To može proći unutar Hrvatske, no vani će najavljena kampanja samo biti nova potvrda već postojećih stavova o Hrvatskoj kao opsjednutom prošlošću, frustriranoj i nacionalistički zagađenoj zemlji u kojoj ni njeni građani ne žele živjeti. Ionako loša pozicija Hrvatske u svijetu bit će još više oslabljena.
Dok Hrvatska dosađuje svijetu s "povijesnim istinama", Vučić trlja ruke
Sve to ne znači da nadolazeća međunarodna havarija Plenkovića i Kolinde neće biti nikome od koristi. Bit će od koristi Srbiji i Aleksandru Vučiću da nastave svoje etabliranje u ključnog igrača u regiji. Za razliku od hrvatske predsjednice i premijera, Vučić ne hoda po Bruxellesu, Berlinu, New Yorku i Washingtonu i priča kako je Slobodan Milošević bio super te da je Ratko Mladić nepravedno osuđen. To će koristiti unutar Srbije ako mu zatreba, ali je dovoljno pametan da zna kako te priče vani ne prolaze. Dok Vučić bude blagoglagoljio o budućnosti, Plenković i Kolinda će svijetu dosađivati o prošlosti i “povijesnim istinama”.
Bivši Tuđmanovi diplomatski pitomci koji sada vode RH odlično znaju što se u svijetu misli o Tuđmanu i Praljku te petljanju Hrvatske u rat u BiH 1990-ih, ali oni se očito ne bave zaštitom i promicanjem hrvatskih interesa nego hranjenjem najnižih emocija zaluđene rulje koja ovih dana u Hrvatskoj na sve strane prijeti ljudima smrću. U suštini se ispostavljaju kao neodgovorni i oportunistički sljedbenici posljednjeg Praljkova poteza - otrovom koji je on ispio žele napumpati cijelu Hrvatsku, koju vode u novu verziju međunarodne izolacije kakvu je svojom kakti mudrom politikom devedesetih postigao i Tuđman.
Pristavši na emocionalnu ucjenu proizašlu iz Praljkova samoubojstva, premijer i predsjednica su sa svojom nadolazećom političko-pravnom avanturom zapravo u udruženom samoubilačkom pothvatu. Nažalost, u ovom slučaju neće biti međunarodnog suda koji bi se time kasnije mogao pozabaviti. Bit će samo mnogo žrtava: to smo mi, svi građani Republike Hrvatske.
Gordan Duhaček, kolumna za Index.hr
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
