Tko je tu sad kome - Djed Mraz, a tko uhljeb: Radniku malo, poslodavcu duplo dajem

Najvažnije stvari počesto se zbivaju u sjeni. Onoj dugačkoj, koju bacaju veliki, povijesni događaji u životu jednog društva. Evo, govoreći sasvim napamet i sasvim hipotetički, privatizaciju najvećeg dijela gospodarstva je nekako prikladno provesti u sjenci rata i borbe za fizički opstanak. Em nitko nema baš previše vremena obraćati pažnju na dionice, fondove i zakone, em se na onog koji je ipak obrati uvijek može okačiti prikladna etiketa izdajnika "naše" stvari.

Danas (još) nema rata, hvala Bogu. Ali povijest ovih dana ipak tutnja dovoljno žestoko da iza sebe može baciti dovoljno dugačku sjenu. Prikladnu.

Osuda hrvatske šestorke iz BiH, samoubojstvo Slobodana Praljka u TV-prijenosu, hibridni ratovi i fejsbuk ustanak desnice, ili nešto dugoročnija priča o biblijskom iseljeničkom egzodusu Hrvata koji da ugrožava budućnost nacije ("Razina iseljavanja iz Hrvatske nije ništa veća od drugih zemalja nakon što su ušle u EU", kazao je brutalno jednostavnu istinu o tome ovaj tjedan guverner HNB-a Boris Vujčić) kao da prekrivaju većinu ostalih zbivanja u zemlji.

A to je šteta.

Jer, neka od njih su doista jako razotkrivajuća kad se govori o nakanama politike aktualnih vlasti i, još više, smjeru u kojem kane odvesti zemlju.

Recimo, minimalac.

Brendirano kao božićni dar radnicima, o kojem prvo ima govoriti premijer - pa čak i prije dogovora s poslodavcima i sindikatima - povećanje minimalca je jedna od takvih priča. I ono što pokazuje, zapravo, ne odstupa nimalo od ekonomske politike koju od svog prvog dana provodi aktualna Vlada. One koju je najlakše sažeti u medijski nadimak koji je dobila promjena poreznih stopa s početka ove godine - Superhik porezna reforma.

Iako se, dakle, radi o povećanju minimalne plaće, dakle, kakvom-takvom poboljšanju statusa najsiromašnijih radnika, pravi dobitnici su - njihovi poslodavci. Radnik na minimalcu će, naime, dobiti plaću povećanu za stotinjak kuna. No, pravi božićni dar je negdje drugdje - država će osloboditi poslodavce od doprinosa na plaću u dvostruko višem iznosu od povećanja minimalca.

I tko je tu sad kome - Djed Mraz, a tko uhljeb?

Slično je i s pričom o umirovljenicima i Royal osiguranjem. Za 3860 umirovljenika kojima posrnula firma ne plaća već tri godine 400 kuna dodatka na mirovinu mjesečno velika je stvar da je Vlada, vabeći glas oporbenog zastupnika Silvana Hrelje, odlučila na sebe preuzeti isplatu tog novca. Ali, ta cifra će se ukupno popeti na vjerojatno nekoliko stotina milijuna kuna, a država (zasad) ne pokušava naplatiti ni makar onaj mali dio od tog troška kojeg može dobiti od imovine Royal osiguranja. Biznis vaš, zarada vaša, dugovi naši, isplata na račun - poreznih obveznika.

Zanimljivo, poslodavačke udruge nerijetko će do neba vrisnuti iskajući reforme koje se često svode na micanje države s tržišta. No, kad potezi države iskrivljavaju tržišne silnice kako bi se tokovi novca preusmjerili, recimo, sa zdravstva ili obrazovanja u džepove poslodavaca, ili pokrilo dugove nastale njihovom propašću, onda je liberalizam dobar samo kad se, primjerice, govori o plaćanju zdravstvenih usluga.

Ima još. Eksplozija dozvola za uvoz radnika, kojih će dogodine biti podijeljeno preko 31 tisuće, pomoći će da se cijena rada zadrži prikladno nisko, kako profitne stope ne bi previše patile. Jer, kako je rekao jedan bivši ministar, Hrvati ne žele raditi za par tisuća kuna i pritom sobu dijeliti s pet-šest cimera. Zlo je taj komunizam kad je odgojio takvu pohlepnu lijenčinu kao hrvatski radnik.

Uglavnom, kad se povuče crta pod godinu koja je na izmaku - rezultat je tako očekivan: bogatijima su značajno porasle plaće, poslodavcima država subvencionira poslovanje ili pokriva dugove, a mora poreza na nekretnine je zasad otklonjena iz snova vlasnika kućica za odmor od niti tristotinjak kvadrata. Onima s manjim ili minimalnim plaćama ostale su više cijene, mrvice umjesto povećanja primanja i nova runda postrojavanja u obranu "naše" stvari.

Sve je, zapravo, na svom mjestu.

Jer, od HDZ-a baš ništa drugo nije bilo ni za očekivati.

Jasmin Klarić, komentar za Novi list

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni