Siniša Pavić, blog za Novi list
Ako je išta naš živalj naučio, onda je naučio da napne uši kad ide najava središnjih informativnih emisija televizija s nacionalnom koncesijom.
Ako je išta naš živalj naučio, onda je naučio da napne uši kad ide najava središnjih informativnih emisija televizija s nacionalnom koncesijom.
Kuži prosječni gledatelj već na osnovi titraja u glasu voditeljica i voditelja treba li Dnevnik gledati pažljivo ili preskočiti lagano. Taj dan, a bila je srijeda i Sveti Nikola, činilo se bit će to lagani temati, poput izlaganja predsjednice pred Vijećem UN-a. Snimit ćemo opravicu, poloviti sažetak izlaganja, vidjeti kako društvo oko nje kima glavicom i to je to. Nema u UN-u Junckera da lovi za stražnjicu kolege, pa da nam je to vijest. No, kada se u kadru pojavila Romina Knežić, pa još kose neuobičajeno spletene unatrag, pa kad je širom otvorila ionako velike oči, bilo je jasno da ima Nova TV tu večer nešto opako na lageru. A kad je pustila ono malo kadra za najavu, kad su preko ekrana protrčala djeca i kada se istim tim ekranom raširio osmijeh u ministrice demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Nade Murganić, bilo je lako namirisati pučko veselje. Čast, naime, sočnim psovkama u nazovi političara Željka Keruma, ma na to smo oguglali i nije to neki vijestičak i kad kolegi do sebe na njegovo »majmune jedan«, odgovori bivši gradonačelnik s j.... m... s......!
To da svatko može biti ugledan građanin i političar ionako je nešto što su nam potomci odavno shvatili. Ali ministrica, dječica, sveti Nikola, darovi, a da nije puka radost i veselje, e to mora biti dobro. No, ono što je uslijedilo kojih desetak minuta nakon najave, svejedno je bilo začudno, situacija nakon koje čovjek samo može zaključiti kako je vrag u detaljima, prije nego zavapi - ima li Boga!?!
Priča vam je jamačno poznata. Vrtić je privatni i katolički. Put vrtića »Blažena Hozana«, uz ministricu se uputila i njena tajnica, ađutantica Margareta Mađerić, jaki kadar HDZ-ov. To je ona koja je onomad pokušala biti Bandić umjesto Bandića, k'o Iznogud želio biti kalif umjesto kalifa. Od svih vrtića na svijetu odlučile su se one baš u katolički, kako se valjda u sekularnim državama i radi. Prilog dakle kreće. Sve se čini kako treba. Dječica plešu, sveti Nikola ima bradu. Dječica sretno dižu u zrak paketiće s čokoladom koja jamačno nije proizvedena u tamo nekoj Srbiji.
Ministrica zadovoljno daje izjavu, jer blagdan je. Sve bi bilo upravo savršeno da ti zločesti novinari nisu bacili oko na darove pa spojili dva i dva; poziv na event u kojem se spominju darovi za najpotrebitije, i ono plavo na paketićima gdje piše da se radi o darovima financiranim iz europskog socijalnog fonda za najpotrebitije, a mi u vrtiću privatnom. Novinarka tad uzima mikrofon u ruke. Pokušava doći do izjave one koje je htjela biti Bandić namjesto Bandića. Mađerić pognuta bježi preko vrtićke sobe. Nigdje nema ni ministrice. Ni ona se više ne da uhvatiti. Novinarka izvještava da su se povukle u sobu nekakvu, zajedno s ravnateljicom vrtića. Nitko ne zna kakva se drama odvija iza vrata sobička u kojem djeca inače i možda skidaju jutrom cipele i obuvaju papuče, ako već nije to ona kuhinjica gdje im se čaj kuha i hrenovke da s njih kasnije gule kožicu. Od čega god da je soba čini se da ima stražnji izlaz. Ministrica i tajnica nestaju! Zato su pred kamere gurnuli najslabiju, ili najjaču ako ste od onih koji vjeruju da habit u časnih sestara daje nadnaravnu snagu onako kako to čini plašt Batmanu i Supermanu. I u taj čas, taj tren kad časna sestra Antonija Matić, ravnateljica vrtića Blažena Hozana daje izjavu za Novu TV, ruši se zapravo cijeli jedan brižno građen svijet...
Ne, nije to svijet politike, niti svijet ministrice, niti svijet sestre Matić koliko god jedva skrivala neugodu. Ispovijedit će se one nekom svom nadređenom i sve će biti dobro.
Nije to ni svijet sve te dječice koja su se, da ni ne znaju, za potrebe marketinga prvo poveselila poklonima, a da pojma nemaju je li im u ruci njihov poklon ili neki koji će poslije dati najpotrebitijima.
Na mlado je, zarast će, ili kako kaže ona još brutalnija stara narodna, na psu rana, na psu i zarasla. Ali, u trenutku kada časna sestra Antonija u kameru možda i ne laže već samo poput Andrije Hebranga prilagođava stvarnost istini koju je definirao vrh ministarstva socijale za brzog sastanka u sobičku vrtića, ruši se svijet jedne žene od svojih 70 godina u malom stanu u radničkom kvartu jednog grada na moru, žene nalik mnogim našim ženama, koja sve ove godine jutro počinje tako što se prekrsti, a dan završava tako što u molitvu utisne imena dojednog svog unuka i unučice. Ako laže habit, što je ostalo. Ako ima neke razlike između katoličkih vrtića i onih drugih, kakvi smo mi to ljudi. Ako se s čokoladicama za potrebite šeta okolo reklame radi, a sve uz blagoslov, do čega smo mi to dotjerali. Dječja i božja nevinost sve je u što se ova 70-godišnjakinja trudila sve ove godine vjerovati. Tu se negdje tražilo opravdanja i nade i kad se loše događalo. Ali, kada vidiš kako ti političari bježe od mikrofona, a onda kad vidiš kako se žena u habitu znoji pred kamerom, onda se u čas nađeš na podu.
Onda treba sve nanovo. Reče novinarka kako su ministrica i tajnica joj pobjegle na stražnji izlaz iz vrtića, jer ili nisu imali snage priznati pogrešku, ili im je trebalo idealnih uvjeta da smisle nemušto pravdanje. Pritom su obje pokazale vrhunski kukavičluk delegiravši ravnateljicu vrtića da kazuje kako su jedni pokloni za djecu vrtića, a drugi su tu da ih djeca raznose okolo, makar ni ravnateljica ne zna koliko je darova za potrebite uopće do vrtića došlo. Vlast bježi od naroda, a duhovne vođe se znoje dok u kameru gledaju. Zaludu je sutradan ministrica objašnjavala da su EU pokloni bili tu samo promocije radi EU fondova. Ona 70-godišnjakinja kojoj se svijet srušio, to nije čula. Ona i nije imala što nego se odmah po emitiranom prilogu prekrstiti na brzinu, pregrupirati i smisliti nove razloge zbog čega je sve to možda i dobro. S toliko životnog iskustva na grbači procijenila je da joj druge nema. Može, doduše, drugačije glasati na izborima, manje stavljati u škrabicu milodara, a bome sad može i češće opsovati bez straha da će je munja iz vedrog neba pogoditi. Sada kada smo sestru s pokrovom na glavi gurnuli da obavlja prljav posa za establišment, sad može sve. Samo, ne zna ona tako. Pa će nastaviti i dalje kako je naučila do sada, barem do nekog novog priloga i slike na ekranu koje će je podsjetiti kako je možda bolje bilo da je svo ovo vrijeme u Batmanovu halju vjerovala.
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
