Praljak je svoju smrt isplanirao još prije dvije godine

Slobodan Praljak, prema nekim indicijama, još je prije dvije godine iskovao plan o samoubojstvu, u slučaju da bude osuđen kao ratni zločinac. Shvatili su to članovi njegove obitelji u trenutku kad su otvorili zapečaćeno pismo koje im je poslao još prije dvije godine. Poručio im je da je unutra njegova posljednja želja, te da ga mogu otvoriti samo u slučaju njegove iznenadne smrti. 

Očito da je Praljak na ovakav scenarij bio već tada spreman. Nakon tragičnog događaja u haaškoj sudnici, generalova supruga Kaćuša Babić i njezina djeca Nikola i Nataša, koji prema Praljkovoj želji nisu išli u Haag na čitanje presude, otvorili su pismo prema uputi koju im je dao.

Prema riječima upućenih koji su u bliskim odnosima s članovima generalove obitelji, u pismu je izričito tražio da ne bude sahranjen i da ne bude sprovoda:

- Ne želim ni groba ni pogreba, a moj pepeo prospite po Mirogoju, prepričao je posljednju Praljkovu želju obiteljski prijatelj koji je to ispričao novinarima 24sata i kako kaže, takva je želja iznenadila i samu obitelj koja o njegovim namjerama nije znala baš ništa.

Kad je u njegov dom na Kraljevcu pristigla delegacija u kojoj je bio ministar branitelja Tomo Medved, Miroslav Tuđman i Zdravka Bušić, državna tajnica u Ministarstvu vanjskih poslova, s namjerom da se dogovore detalji oko pogreba, obitelj im je priopćila da nikakvog sprovoda neće biti. 

Iz Ministarstva branitelja saznaje se da bi organizacija sprovoda bila povjerena Hrvatskom generalskom zboru, a ne Vladi kako bi se izbjegla osuda međunarodne zajednice. 

Praljak je nadalje u svom pismu tražio da bude kremiran na zagrebačkom Mirogoju, nakon ispraćaja kojem mogu nazočiti samo njegova obitelj i najbliži prijatelji. 

Očito, slutio je ovakav ishod presude i pomno isplanirao svoju smrt, a odlukom da nema groba spriječio je i njegovu sakralizaciju, jer bi to mjesto mnogi proglasili svetim mjestom, piše Večernji list. 

Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni