Hrvatska je politička elita o kojoj Petrov govori u trećem licu, kao da on nije dio elite...
Posljednjih tjedana najistureniji političar Mosta u javnosti bio je njihov politički tajnik Nikola Grmoja. On je bio član saborskog istražnog povjerenstva za Agrokor, a on je i dužnosnik Mosta kojem je u opisu radnog mjesta izazivanje i provociranje Vladimira Šeksa. Saborsko povjerenstvo je ukinuto, Šeksa su se dohvatili i mnogi drugi, pa bi Grmoja mogao pasti u drugi plan, a u prvi plan istrčati onaj koji bi logikom stranačke predsjedničke dužnosti tamo i trebao biti – Božo Petrov. Bivši je predsjednik Sabora dao intervju Hrvatskom radiju, a na temelju tog intervjua moglo bi se kazati da bi bolje (ili, ovisno o kutu gledanja, manje loše) bilo da je Grmoja i dalje najistureniji igrač Mosta.
Petrov je podržao ideju Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih brigada i Udruga specijalne policije da se osnuje saborsko istražno povjerenstvo koje bi rasvijetlilo djelovanje Haškoga suda. Čime bi se suštinski bavilo to povjerenstvo potpuno je nejasno, sadržajno bi se vjerojatno bavilo lovom na vještice na dnevnoj bazi. Kako bi ono bilo osnovano, teško je i dokučiti. Naime, Haški sud je u Hrvatskoj dio sudbene vlasti, pa bi takvo povjerenstvo bilo lako protumačiti kao nedopušteno miješanje zakonodavne u sudbenu vlast i posljedično narušavanje članka 4. Ustava. Istom logikom moglo bi se osnovati i saborsko istražno povjerenstvo za Vrhovni sud ili, primjerice, Općinski sud u Gospiću.
To nije jedini problem u koji je Petrov doveo samoga sebe. Naveo je on i tko bi trebali biti među prvim svjedocima koji bi se pojavili pred povjerenstvom. Bivši je predsjednik Sabora naveo sadašnjeg predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića na prvom mjestu i to zato što je bio ministar vanjskih poslova, zatim je naveo sadašnjeg premijera Andreja Plenkovića, a razlozi za njegovo svjedočenje (pa k tome još među prvima) nisu baš najjasniji, pa se Petrov nije ni upuštao u detaljniju elaboraciju. Toj je dvojici pridodao i Šeksa, valjda i zato što je provodio ono što je Petrov nazvao politkom »locirati, uhititi, transferirati«, a zasigurno i zato što se Šeksa smatra sveprisutnim (navodno je bio svugdje, vidio sve i odlučivao o svemu) i u posljednje vrijeme zadobiva funkciju mlađe varijante Josipa Manolića.
Dalje se u nabrajanje nužnih svjedoka Petrov nije upuštao. Zadržao se tek na ta, skromna, tri i zaključio da su svi oni bili u tome i da bi oni bili prvi svjedoci. U čemu su to oni bili, nije pojasnio, ali je izborom fraze »bili su u tome« aludirao da je riječ o nečemu nečasnom, pa smo tako u četvrt stoljeća prešli put od zemlje i društva koje se zalaže za formiranje suda koji će istražiti i kazniti ratne zločine do toga da se suradnja s takvim sudom (k tome još potvrđena i Ustavnim zakonom iz 1996. godine) svodi na »bili su u tome«, nečemu toliko nečasnom da neće Petrov ni imenovati što je to u čemu su bili.
Njegov je popis dnevnopolitičke naravi, pa je to dodatni prilog tezi da nije uputno povoditi se za svakom besmislicom (i vlastitim marom dodatno ju obesmišljavati) koju netko u javnosti izreče. Ako bi se htjelo (i moglo) na predloženi način raspravljati o djelovanju Haškoga suda, onda svakako postoje ljudi koje bi trebalo zvati mnogo prije nego li navedenu trojicu (čak i uključujući Šeksa), a primjerice Plenkovića bi se moglo zvati među zadnjima.
Hrvatska je politička elita (o kojoj Petrov govori u trećem licu, kao da on nije dio elite, dakle dio onih na izborima izabranih, kako sama riječ elita kazuje) prepoznala u izricanju prošlotjedne presude u Haagu i samoubojstvu Slobodana Praljka prvorazredan politički trenutak, taj se prvorazredan politički trenutak najbolje manifestira tako da se traži zajedništvo, a ono se, pak, u pravilu traži kako bi se stvorio jedinstveni front prema zajedničkom neprijatelju, a svi koji nisu dio tog jedinstvenog fronta su izdajnici. Inače, taj je zajednički nacionalni neprijatelj oslobodio generale Antu Gotovinu, Mladena Markača i Ivana Čermaka, pravomoćno osudio Milana Martića na 35 godina zatvora, a zasad nepravomoćno Ratka Mladića na doživotni zatvor.
Tihomir Ponoš, kolumna za Novi list
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
