Samo dva sata prije glasanja, Hrvatska je povukla kandidaturu Zagreba za novo sjedište Europske agencije za lijekove. No, samo odustajanje od tog natjecanja za udomljavanje jedne elitne institucije EU-a s 900 zaposlenih, koji drmaju cijelim farmaceutskim sektorom, a zbog Brexita se mora seliti iz Londona, daleko je manji problem nego upravo skandalozno priopćenje ministrice Marije Burić Pejčinović o razlozima za takvu odluku.
Povlačenje Hrvatske, pa makar i u pet do dvanaeset, još bi se i moglo braniti argumentom da je diplomacija procijenila kako su šanse Zagreba, u konkurenciji 19 europskih gradova, ravne nuli. Ako je unaprijed jasno da ćemo ostati možda i bez ijednog boda, pa u redu. Možda onda nema štete od toga da se povučemo i ostalima olakšamo izbor, a da se sljedeći put puno bolje pripremimo za europske oglede poput ovoga.
MVP i ministrica Pejčinović Burić povukli su, međutim, kandidaturu na način zbog kojega nam se u Bruxellesu mogu samo smijati. Jer, umjesto da kaže hvala lijepo, križajte nas za ovaj put, nadamo se da ćete donijeti najbolju odluku, šefica diplomacije se, bez ikakvog suvislog temelja, okomljuje na natječajni »postupak«. U MVP-u su ga, kaže, »ocijenili« i utvrdili da on »ne osigurava vrednovanje svih kriterija na isti način te da je bio podložan sugestivnim ocjenama same Europske agencije za lijekove«. I navodno je zbog toga, navodno, ponosna Hrvatska odlučila da se tako više neće igrati. Implicitno: ljuti smo, nije nam osiguran ravnopravan tretman, zlobno su nas pogurali u zapećak, nisu htjeli honorirati naše kvalitete, i zato bok, odlazimo. Tim jadnim obranaškim pristupom tako smo se uspješno osramotili da ćemo biti europski vic godine. I, da stvar bude još puno gora, Hrvatsku je izvrglo ruglu upravo Ministarstvo vanjskih poslova, punkt vlasti čiji je posao da i onda kada nešto ne odigramo baš najpametnije, politira štetu, vadi kestenje iz vatre i spašava ugled države.
A svi smo čuli kako je došlo do toga da se Zagreb, u postupku privlačenja Europske agencije za lijekove, plasirao među obrnute favorite. Naši su prijavu počeli pripremati u zadnji čas. Poslana je trapava i manjkava dokumentacija. Dopustili smo si da na mnoga, svima postavljena pitanja, uopće ne odgovorimo. I na koncu su totalnu sprdnju od cijele te amaterske sročene ponude napravili zagrebački gradonačelnik Bandić i ministar zdravstva Kujundžić koji su je u rujnu išli predstaviti u Bruxelles. Bandić je na prezentaciji lupetao točno onako kako lupeta kod kuće, ali u sjedištu EU-a na njegov su se provincijalni »šarm« začuđeno digle obrve. Pred publikom osjetljivom na ljudska prava, više puta je našao za shodno ponoviti kako on ne dijeli stavove s gay populacijom i ne ide na njihove parade. Ni on ni Kujundžić nisu znali jasno odgovoriti na postavljena stručna pitanja ni na hrvatskom jeziku. Sve u svemu, priuštili su Hrvatskoj debakl par excellence.
I, kad smo se tako, sami od sebe, žalosno diskvalificirali, Ministarstvo vanjskih poslova još ima obraza prozivati Europu zbog procedure. Procedura je, naravno, za sve bila ista. A projekte koji su vođeni kao ovaj, ne može obraniti nitko, a pogotovo ne pila naopako iz MVP-a.
Sanja Modrić, komentar za Novi list
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
