Sizifov je to posao. Birači u Hrvatskoj toliko su očajni da s nadom gledaju u svako novo lice: Možda će ovaj nešto napraviti. Pokušavalo se svašta, Živi zid i Most su samo posljednji pokušaji koji još uvijek traju. Pokušavalo se i u HDZ-u i SDP-u tražiti nadu u novim licima, od Ive Sanadera, preko Tomislava Karamarka ili Zorana Milanovića. Te umjetno stvorene političke zvijezde poslije su prokazane kao promašaji kad su se dočepale vlasti. Ljudi ipak izlaze na birališta i pokušavaju, traže treći put, a sada bi im i to malo izbora htjeli oduzeti. I to nitko drugi do Vladimir Šeks. Siva eminencija HDZ-a, vječito utjecajna osoba koja je u sjeni krojila i kroji Hrvatsku. Veliki meštar sviju hulja. A narav politike je takva, hulje lakše opstaju i brže napreduju.
Šeksova je ostavština pozamašna, a učenici brojni. I nisu samo u HDZ-u. On predlaže promjenu izbornog zakona s ciljem uvođenja dvostranačja, a njegov trenutačno najistaknutiji učenik, ujedno i premijer Andrej Plenković, jednako totalitarno i nedemokratski, tvrdi kako hrvatski građani ne smiju odlučivati o uvođenju eura. U svega desetak dana tako su u javnost plasirana dva izrazito štetna i opasna prijedloga. Ukoliko oba prođu, Hrvatska bi praktično postala zemlja u kojoj građani ne mogu odlučivati ni o čemu bitnom. Reći ćete, pa što onda, zar nije tako i danas? Možda i jest, ali uvijek može i gore.
Ta staza prema još gorem popločana je u vječnom sjaju nepobjedivog Šeksova uma. Nepobjedivog samo zato što se njegove ideje slušaju i provode. Ne i zato što su dobre. Ne krije Šeks kako je cilj podizanja izbornog praga na 7 posto upravo u tome da preko njega ne mogu prijeći protestni pokreti, koji povremeno nude kakvu-takvu alternativu HDZ-SDP kombinaciji. Pravda se onom vječnom floskulom o stvaranju što stabilnijih vlada u budućnosti i nije ga pritom ni najmanje sram što se stabilnost današnje Vlade temelji na glasu SDP-ovog otpatka i osumnjičenog lopova Tomislava Sauche, odnosno na nemoralnom političkom manevru Ivana Vrdoljaka, koji je HNS izručio Andreju Plenkoviću, iako je do jučer njegov tim nazivao »Titanik vladom«. Na toj besramnoj političkoj trgovini temelji se naša budućnost, sve po Šeksovoj viziji. Nije ga briga što je Hrvatska u 25 godina vladanja HDZ-SDP sustava pretvorena u zemlju iz koje ljudi odlaze i u njoj sve lošije žive. Što su omogućili i stvorili provaliju zvanu Agrokor. Zanima ga samo metodologija zadržavanja vlasti, interes građana je kolateralna žrtva, nevažan i smetajući faktor.
Taj nauk o samoodržanju dobro razumije i aktualni premijer. Inače je to čovjek kojeg su izabrali građani Hrvatske, ali se on njihovog mišljenja plaši. Čudna li paradoksa. Plenković ne želi ljude ništa pitati o euru jer su njemu svi građani Hrvatske obični kreteni, koji u osnovi ništa ne znaju o promjeni svoje nacionalne valute, pa stoga i ne trebaju imati ni glasa, ni mišljenja, ni prava na odlučivanje. Zvuči grubo? Ma nije uopće. Premijer se poziva na referendum o pristupanju EU-u. Tada je većina bila za, euro je dio istog paketa i što će sad tu netko još glasati. Mudar je, ali zgodno zaboravlja kako je skoro 30 posto građana Hrvatske bilo protiv ulaska u EU, a oni valjda imaju pravo iskazati mišljenje, nisu izbrisani s lica zemlje. Neće prozboriti koju riječ ni o članicama koje euro nisu uvele i ide im sasvim dobro. Po toj nakaradnoj tezi nikada ni Velika Britanija ne bi glasala o Brexitu. Jednom su bili za, uvijek moraju ostati u EU-u, proizlazi iz Plenkovićeve logike, tko im je kriv što su ušli.
Ne pada mu na pamet poslušati stručne analitičare, koji upozoravaju na brojne opasnosti od uvođenja eura. Pitajte jednog Talijana koliko mu nedostaje lira, odnosno koliko su bolje živjeli dok su imali svoju valutu. Ili pogledajte ankete u Njemačkoj i većinu, koja bi ponovo htjela marku. Pitajte Grke što je ostalo od njihove državne suverenosti nakon ulaska eura i multipliciranja državnih dugova za koje praktično nema odgovornosti međunarodnih bankara i financijskih institucija.
Kad bi bilo referenduma, euro u Hrvatskoj vjerojatno ne bi prošao. Slično kao što je bilo i s referendumom o ulasku u NATO, kojeg nikada nije bilo. Plenković to dobro zna. Tu naravno nema demokracije. Ako mišljenje većine nije važno, ako se glas većine ne poštuje i uvijek iznova propitkuje, ostat će nam samo veliki meštri sviju hulja. Kojima na kraju neće biti ni važno je li netko za njih glasao ili nije. Baš kao u slučaju Vladimira Šeksa. Krojača Hrvatske, koji odavno nije izašao na izbore. Ali mu to ni najmanje ne smeta.
Darko Pajić, blog za Novi list
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
