I Povjerenstvo za otkrivanje tople vode ponekad zrno ubode. Radi se naravno o istražiteljskom timu vrhunskih forenzičara, što su organizirani pod pomalo pompoznim nazivom koji glasi: Istražno povjerenstvo za utvrđivanje činjenica u vezi okolnosti nastanka poslovnog koncerna Agrokor (skraćeno IPZUČUVONPKA). Možda se s ovim lagano lomi jezik, ali kratica je kratica, valja je popularizirati, možda i dati nagradu na kakvom natjecanju vrsnih govornika svakome tko ovu nezgrapnu nakupinu slova može tečno izgovoriti iz prve.
Dok se to natjecanje ne dogodi, valja se vratiti meritumu stvari. Povjerenstvo za otkrivanje tople vode povremeno razotkriva činjenice što udaraju u same temelje i smisao postojanja hrvatske države, iako ni sami istražitelji nemaju namjeru tako duboko kopati po truleži državnog sustava, koji je i njima dao priliku da postavljaju pitanja i istražuju.
Riječ je o zanimljivom i poučnom svjedočenju bivšeg guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog, koji je otvoreno priznao kako je hrvatski premijer na njega izvršio pritisak da se odrekne svog prvog suradnika Čede Maletića. Taj premijer bio je Ivo Sanader, godina je bila 2006., tražio je od Rohatinskog da odbaci Maletića zato što se ovaj previše zamjerio stranim bankarima. Reklo bi se, još jedan uobičajeni dan u radu našeg Povjerenstva. Međutim, iz te izjave proizlazi kako je hrvatski premijer, inače legalno i legitimno izabran od hrvatskih građana, svoju poziciju zlorabio kako bi direktno štitio interese stranih bankara u Hrvatskoj.
Onih što su itekako pridonijeli mizernom životnom standardu, pa i stvaranju nepregledne kolone građana izopćenih od društva i ljudskih prava, poznatijih pod nazivom »blokirani«. Njih 330.000 što stenju pod teretom ovrha i dugova. I pritom ne uživaju ni jučer ni danas nikakvu zaštitu HNB-a, koji posljedično i nije nikakva narodna banka. Rohatinski je poslušao Sanaderov savjet, dobio je tada novi mandat, a Maletić se zaposlio prvo u HNB-u, a onda, gdje bi drugdje, u Agrokoru. Tamo je inače radio i sam Rohatinski prije negoli je 2000. otišao u HNB s toplim savjetom Ivice Todorića kako će u HNB-u biti društveno korisniji nego u njegovu Agrokoru. I kad je taj društveno koristan posao završio, vratio se Gazdi na četiri puta veću plaću od one u HNB-u.
Rohatinski, koji inače u javnosti slovi kao uspješan guverner, usputno otkriva i svoju životnu i obiteljsku dramu govoreći o pritiscima od strane Tomislava Karamarka i Milana Kujundžića da se uključi u politiku, pa zatim sugerirajući kako je bio izložen i medijskom reketu kad ih unatoč svemu nije htio poslušati. Dva dana nakon što ih je odbio u javnosti se pojavila priča o njegovoj kući i tvrtki, koju je njegov bivši i budući poslodavac, Ivica Todorić otkupio po vrlo izdašnoj cijeni. Tako da je sve jasno, krugovi neoliberalnog kapitalizma na hrvatski način savršeno se preklapaju i nude sliku poluga vlasti koje je narod birao, ali narodu ne služe.
Ta bomba od svjedočenja bi tražila još najmanje jedno Povjerenstvo, koje bi moralo krenuti istraživati kakav je bio i kakav je danas utjecaj stranih bankara, domaćih i stranih korporacija na hrvatske premijere i guvernere. Velik je sigurno, opipljiv i vidljiv na svakom koraku. Svi koji danas kreditiraju Agrokor ciljaju doći do vrijednih hrvatskih tvornica i trgovačkih centara, koncesija na vodu, poticaja za proizvodnju hrane, ta sprega je življa nego ikad, pomaže je i famozni lex Agrokor. I nažalost nema niti najmanje šanse da se za nju zainteresira policija i pravosuđe.
Posljedično, rad našeg Povjerenstva obična je lakrdija. Koju ipak treba apsolutno podržati jer bi stvari bez te lakrdije bile još gore.
HDZ-ovci čine sve što mogu kako bi blokirali rad Povjerenstva i onemogućili svjedočenja Martine Dalić, Zdravka Marića. Ante Ramljaka, Borisa Vujčića, pa i samog Andreja Plenkovića. Svjedočiti ne mogu ni sinovi Ivice Todorića jer imaju pametnijeg posla, a ne može niti sam Gazda jer u Londonu, pod paskom svojih skupo plaćenih odvjetnika, pokušava izbjeći izručenje izmišljajući nekakav politički progon. Iako je istina sasvim suprotna. Da nije hrvatskih političara, da nije HDZ-a, ni Todorićevog carstva ne bi bilo. Povjerenstvo tu toplu vodu ipak otkriva i barem neke neugodne istine, tu i tamo, izlaze u javnost.
To je mala satisfakcija, ali još uvijek vrijedi više od svega što bi se jednog dana moglo čuti na nekom procesu pred hrvatskim sudom. Ako Todorić pred njega ikada stigne.
Darko Pajić, blog za Novi list
Podržite održavanje stranice Kolumne klikom na reklame ispod, unaprijed smo zahvalni
